– Gledajući na ono što se dešavalo od 1992. do 1995. svako ko je bio pripadnik Armije i MUP-a RBiH danas treba biti ponosan. Nevjerovatna je priča iz koje je nastala Armija, a nastala je iz hrabrosti, inata, ponosa i želje da se sačuva svoje. Sjećam se tih početka rata i vremena kada nemaš ništa do vremena kada imaš organizovanu i ustrojenu vojnu snagu koja ostvaruje pobjede kao i svaka druga armija u svijetu. Naši tadašnji politički lideri su se više slušali i poštovali s rastom Armije RBiH. Što je Armija više ostvarivala pobjede, to je liderima bilo lakše razgovarati i pregovarati. Čini mi se da su nas, dok nije postojala Armija, stranci koji su 1992. mogli uraditi ono što su 1995. nekako ostavili dušmanima ove zemlje da nas pobiju. Mi to nismo dozvolili, a onda kada je postalo jasno da se dobro branimo i da to znamo i umijemo, spašena je i Bosna i Hercegovina, rekao je Komšić.
Ratne politike koje su dovele do obostrane agresije na Bosnu i Hercegovinu nisu nestale, upozorio je, kazavši kako naši susjedi nisu odustali od ratnih ciljeva, s tim što je zbog Daytona Beograd u prednosti u odnosu na Zagreb.
– Zagreb se danas bori za za oživljavanje ideje Herceg-Bosne. Nije se, dakle, odustalo od ideje da se odluke za Bosnu i Hercegovinu donose ovdje, već u Zagrebu i Beogradu. I zato je ova situacija politički vrlo komplikovana. Prvo je potrebno razbiti maglu o navodnoj majorizaciji. Pravi cilj je vladati Bosnom i Hercegovinom, što nisu uspjeli silom. A imali su u tome podršku i nekih međunarodnih krugova. Mir je, nema komflikta, i to stanje valja sačuvati. A to je ustvari jedina razlika u odnosu na rat. Mi se i daljemo tučemo protiv istih politika. Samo su se personalno promijenili. Neko je umro, neko je u Haagu, ali to nije nestalo i to nas čeka i u narednom periodu. Trenutno je stala priča o Izbornom zakonu, gdje se učinilo sve da se Zagrebu daju iste poluge kao i Beogradu. Neće se od te ideje ni dalje odustajati, i valja nam nastaviti se boriti, rekao je Komšić.