Malagić Zumreta svog supruga je ukopala 2011. godine. Njegovi posmrtni ostaci nisu bili kompletni. Ubijeni su joj i članovi šire porodice, dva sina ranjena. Priča ubijanja njenih članova porodice počela je još 1992. godine.
“17.maja, kada su počele prve granate poginula je moja sestra, snaha, jetrva i svekra. Ranjeno je sestrino troje djece i moja dva sina. Djever je ostao u Potočarima jedan, jedan je ranije poginuo u selu Osmače, a sinovi su otišli šumom i nikada nisu pronađeni. Sedmero njih iz kuće, svi izginuli“, kaže Zumreta
Sada živi u Vogošći, sama. Djeca su se razišla po bijelom svijetu.
“Svako ima svoju porodicu, razišli se. Jedni u Americi, jedni u Njemačkoj. Svaki dan me nešto posjeti, ili dobro ili nešto loše što je bilo” , naglašava Zumreta
Melagić dodaje da sve što se danas dešava u Ukrajini je doživjela.
“Onaj koji to nije osjetio, ne može razumjeti. Poručila bih omladinu da ne slušaju nikoga, da ostave politiku i žive svoje živote. Pa pogledajte šta se desilo sa ovim prostorima, sve je šuma postalo, gdje će živjeti omladina”
“Gdje će svijet biti, nestat će komplet svijeta, ako ovako počnu s politikama svojim te skupoća, te ratovi, te nekoga lažu., te ova vjera kriva, ova nije, a svi smo, sve nas je Allah stvorio zajedno, ako je neko kriv, ima Allah ne bi ga dao da postoji na zemlji nego ljudi sve prave, ako si nejak moraš trpiti”, zaključuje Malagić, piše N1.
