„Pozdravljamo ovaj značajan iskorak, čija se vrijednost ogleda prvenstveno u simboličnom činu konačnog zakonskog i društvenog priznanja djece rođene zbog rata kao posebne kategorije civilnih žrtava rata. Ovo predstavlja presedan kako za Bosnu i Hercegovinu, tako i za Evropu, dok na globalnom nivou ulazi među prva priznanja ove vrste.“, kazala je Adrijana Hanušić Bećirović, viša pravna savjetnica TRIAL International-a, organizacije koja je zajedno sa udruženjem „Zaboravljena djeca rata“ u proteklom period zagovarala priznanje statusa djeci rođenoj zbog rata u BDBiH ali i čitavoj BiH.
Priznavanjem statusa djeci rođenoj zbog rata, Brčko distrikt BiH je prvi dao pozitivan odgovor na međunarodne preporuke za ovu kategoriju žrtava, budući da su nedavno Generalni sekretar UN-a i nekoliko mehanizama UN-a za zaštitu ljudskih prava pozvali države da odgovore na potrebe djece rođene zbog rata. Pored toga, ovakvo priznanje je u skladu sa nedavnom odlukom Međunarodnog krivičnog suda kojom je utvrđeno da su djeca rođena kao posljedica silovanja i seksualnog ropstva direktne žrtve tih zločina te da im pripada pravo na reparacije.
„Ovo je zaista jedan veliki iskorak u borbi za ljudska prava, ovo je zaista presedan kako za Bosnu i Hercegovinu, tako i za druge konfliktne i post-konfliktne države. Mi kao članovi Udruženja Zaboravljena djeca rata jako smo ponosni što smo svojom borbom, svojim glasom doprinijeli ovako važnoj i pozitivnoj priči. Drago nam je da smo doprinijeli da je BiH u nečemu jako važnom i pozitivnom bude prva. Zahvaljujemo se Brčko distriktu BiH na donošenju ovog Zakona, te smatramo da isti ovaj Zakon mora biti usvojen na nivou Federacije Bosne i Hercegovine kao i na nivou Republike Srpske“, kazala je Ajna Jusić, predsjednica udruženja “Zaboravljena djeca rata”.
O djeci rođenoj zbog rata se godinama skoro nikako nije govorilo, čemu svjedoči i činjenica da i danas ne postoje zvanični podaci o tačnom broju ove djece u BiH. Priznavanje statusa djeci rođenoj zbog rata ima višestruk značaj, kako za samu djecu tako i za njihove majke, preživjele ratnog seksualnog nasilja, budući da se ova djeca i njihove majke često suočavaju s problemima koji se vezuju za njihov identitet, stigmatizaciju, marginalizaciju i izolaciju. Majke su ih često odgajale u teškim društvenoekonomskim uslovima, bez bilo kakve dodatne podrške.
BDBiH je ipak ovim Zakonom propustio da u značajnijoj mjeri odgovori na potrebe žrtava, budući da on djeci rođenoj zbog rata nije priznao dodatna pripadajuća prava, kao što su prioritet pri obrazovanju i stipendiranju. Pored toga, civilnim žrtvama rata, uključujući žrtve seksualnog nasilja, nije priznato pravo na banjsko liječenje i medicinsku rehabilitaciju te prioritet prilikom ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu, uprkos preporukama organizacije TRIAL International. Zbog toga, neophodno je da BDBiH u narednom periodu poduzme dodatne korake kako bi pružio potpuniji odgovor na potrebe žrtava.
