U noći između subote i nedjelje, 29. i 30. oktobra, treba vratiti kazaljke jedan sat unatrag.
U BiH su se kazalje počele pomjerati 27. marta 1983. godine, za vrijeme SFRJ, prije svega radi očekivane ekonomske koristi – boljeg funkcionisanja jedinstvenog tržišta, transporta i komunikacija, industrije.
EU je, međutim, odlučila da zbog izostanka veće koristi od toga, 2021. godine odustane od pomjeranje satova dvaput godišnje, prepuštajući članicama da li će tada za stalno ostati na „ljetnjem“ ili uobičajenom – „zimskom“ računanju vremena.
No, zbog pandemije koronavirusa, ovo nikada nije realizovano.
Zašto je uvedeno ljetno vrijeme?
Osnovna ideja je bila da se bolje iskoristi dnevna svjetlost.
Ljeti kada su duži dani, pomjera se sat tako da se jedan jutarnji sat „ukrade” i doda večeri – kako bi mrak pao kasnije.
To je, najprije, smislio američki političar i naučnik Benjamin Franklin, davne 1784. godine. Objavio je esej u kojem je predlagao da ljudi ranije ustaju i tako uštede na svijećama. Slična ideja je pala na pamet i pra-pra-pradedi pjevača grupe Coldplay Chris Martina – Williamu Willetu 1907. godine. On je objasnio da mu je to sinulo kada je tokom ljetnjeg jahanja ujutro primijetio koliko je zavjesa još spušteno.
Ipak, nije doživio da to vidi u Velikoj Britaniji. Ljetno računanje vremena prva je uvela Njemačka 1916. godine, a nekoliko nedelja kasnije i Velika Britanija. Obje su tada bile u jeku Prvog svjetskog rata i bilo im je vrlo značajno da što bolje iskoriste dnevnu svjetlost, a sačuvaju ugalj.
Sljedeće godine to je uradila Rusija, a 1918. i Sjedinjene Američke Države. Ipak, u mirnodopskim uslovima to nije zaživjelo u Americi. Pod pritiskom farmera, američki predsjednik Woodrow Wilson ubrzo je ukinuo ljetno vrijeme, navodeći da se zemlja ponovo vraća „Božjem vremenu”.
Ni u Europi nisu postojala pravila koja bi važila za sve. Tokom Drugog svjetskog rata Britanci su, na primjer, duplirali uštedu – pomjerali su časovnike dva sata unaprijed.
Ljetno vrijeme je u tadašnju Saveznu Federativnu Republiku Jugoslaviju stiglo, prvi put, tek 27. marta 1983. godine.
Danas na svetu čak 110 od 192 države koristi ljetno računanje vremena, a ono se ne koristi u Kini, Japanu, Južnoj Koreji i širom afričkog kontinenta, piše Nacionalna geografija. Većina zemalja koje ga koriste su u Europi i Sjevernoj Americi.
Island je izuzetak, pošto je mnogo sjevernije od cijele Europe i ima ekstremnije varijacije dnevnog svjetla i mraka tokom godine, tako da ne bi imali mnogo koristi od pomjeranja sata. Bjelorusija, Gruzija i Rusija su, takođe, odabrale da imaju isto vrijeme i zimi i leti.
Za zemlje na ekvatoru, gdje dnevnog svjetla ima približno isto tokom cijele godine, nema potrebe za ovakvim uštedama. Tako je i u Arizoni i na Havajima, koje imaju sunca tokom cijele godine. Sve ostale savezne države u Americi pomjeraju sat u proljeće i jesen. prenosi n1
