Kada je napunio 14 godina Munir* iz Maroka odlučio je napustiti školu, izučiti stolarski zanat i krenuti put Zapadne Evrope u potrazi za poslom i boljim životom.
“Čuo sam da se u Evropi mogu lako zaposliti, da su bolje plate, egzistencija i bolja budućnost, i odlučio sam pokušati. U Maroku su mi ostali sestra i roditelji”, pričao je za web stranicu Unicef.ba Munir koji je kao maloljetnik bez pratnje već skoro godinu dana smješten u Privremenom prihvatnom centru “Ušivak” pored Hadžića u Bosni i Hercegovini.
Zadovoljan je uslovima u Centru, učestvuje u sportskim aktivnostima, prisustvuje radionicama, a najviše voli učiti jezike. Rado učestvuje i u zajedničkim akcijama čišćenja okoliša koje se organiziraju u saradnji sa lokalnim stanovništvom, a prošao je i obuku za frizera, koju u okviru Programa stručne obuke za djecu migrante i izbjeglice, uz podršku UNICEF-a i World Vision BiH, realizira JU Srednjoškolski centar Hadžići.
Munir je bio dio grupe tinejdžera koju smo posjetili u maju, tokom trajanja obuke.
“Stekao sam još jednu vještinu koja će mi pomoći da se zaposlim, dobio sam i certifikat, tako da sada mogu raditi i kao frizer i kao stolar i imam veće šanse. Imamo ovdje salon koji možemo koristiti vikendom, tako da ponekad ošišam nekoga od prijatelja iz Centra. Htio sam da upišem i kurs za kuhara koji je bio na raspolaganju kroz isti program, ali sam u vrijeme upisa planirao krenuti dalje. Nadam se da će biti prilike da steknem i taj zanat”, kazao je Munir, dodajući da mu je uz sve aktivnosti i mogućnosti tokom boravka u Centru, posebno bitno što na raspolaganju imaju staratelje koji brinu o njemu:
“Drago mi je da znam da mogu u svako doba razgovarati sa svojim starateljem ako mi je potrebna pomoć, a ako on nije tu uvijek je tu neko drugi kome se mogu obratiti”, rekao je Munir, prenosi Anadolu Agency (AA).
Podršku u vidu starateljstva pruža Služba socijalne zaštite (SSZ) Hadžići u suradnji sa UNICEF-om i World Visionom. Uz staratelje, UNICEF kroz tematska sredstva za hitne situacije i globalne humanitarne tematske fondove podržava i rad jednog pravnika koji u SSZ Hadžići obavlja pravne poslove za izdavanje Rješenja o starateljstvu za maloljetne strance bez pratnje.
Mirela Begić je jedna od starateljica maloljetnicima bez pratnje.
“Kada sam završila studij pedagogije, nisam ni sanjala da ću u budućnosti biti starateljica dječacima i djevojčicama iz Afganistana, Iraka, Kube, Burundija, Gvineje i drugih zemalja iz kojih dolaze djeca, koji na svom putu ka Zapadu prolaze i kroz BiH”, istakla je Mirela.
“Prošli smo potrebnu obuku i kontinuirano se educiramo, upoznati smo sa pravilima, i cilj nam je dobrobit i najbolji ishod za svako dijete. Djeci smo podrška, ali i prijatelj kojem se mogu povjeriti”, rekla je Mirela koja je u momentu našeg razgovora bila određena kao starateljica dvjema djevojčicama iz Burundija, objašnjavajući nam kako su staratelji uz dijete od njegovog dolaska u PPC, pa do napuštanja centra:
“Kada dijete bez pratnje dođe, prođe sve potrebne procedure, obavi se medicinski pregled, dobije higijenski paket i odjeću, upozna se sa rasporedom centra, određuje mu se smještaj i dobije vrijeme da se prilagodi Dan poslije, jedan od staratelja se bolje upozna s djetetom,i obično on ili ona bude njegov staratelj ili starateljica tokom boravka ovdje. Na raspolaganju smo djetetu za sve što mu je potrebno – od pratnje u slučaju posjete ljekaru ili odlaska u školu, do situacija ako želi porazgovarati o nekom problemu”.
U slučaju da se pokaže sumnja vezana za dob ili srodstvo ukoliko su u pitanju “muške porodice” koje čine maloljetnici s pratnjom punoljetnog muškog bližeg srodnika, u saradnji sa SSZ Hadžići i Službom za poslove sa strancima, uspostavljen je Multidisciplinarni tim koji se odmah formira kako bi se kroz sveobuhvatan pristup i bez retraumatizacije maloljetnika utvrdile dodatne činjenice.
“Tim čine psiholog, socijalni radnik ili neko od nas koji smo u tom momentu potencijalni staratelji, i kulturološki medijator. Obavi se razgovor, traže dodatne informacije o srodstvu, i procedura ne traje dugo. Rijetko se desi, ali bude pokušaja da se neko od starijih predstavi kao srodnik maloljetnika bez pratnje kako bi iskoristio pogodnosti smještaja, ali to obično odmah priznaju na razgovoru”, pojasnila je Mirela, dodajući kako se tim može formirati i u slučaju da se tokom samog boravka primijeti neka sumnjiva situacija.
Starateljice i staratelji raspoređeni su u turnusima tako da tokom 24 sata neko od njih uvijek bude u dežuri, dok ih je troje uvijek prisutno tokom dana.
“Svako od nas ima djecu kojoj je po rješenju staratelj i vodi individualni plan zaštite, ali dok smo tu svi brinemo za svako dijete i na raspolaganju smo im, a ukoliko se desi nešto specifično za šta je baš potreban staratelj koji u tom momentu nije raspoređen u kampu – poziva ga se i on dolazi. Nastojimo ih animirati da idu na razne aktivnosti koje su im na raspolaganju – od sportskih, preko kreativnih i siho-socijalnih radionica i edukacija, pa do Akelius kurseva jezika koje rado pohađaju i zaista kod većine brzo primijetimo značajan napredak”, pričala Mirela, dodajući da je upravo dinamičnost posla to što joj je poseban izazov i kaže da se nakon svih iskustava terenskog rada teško može zamisliti u kancelariji.
Šefica Službe za socijalni rad Hadžići, Melisa Hasanović ističe kako je podrška koju su dobili pomogla samoj Službi, porodicama i djeci izbjeglicama i migrantima smještenim u Ušivku, ali i lokalnom stanovništvo kroz rasterećenje naših kapaciteta kako sve ne bi imalo uticaj na podršku njima.
“Porodičnim zakonom, ali i ljudskošću, definisana je zaštita djece bez obzira na njihovo državljanstvo. Posebno je važna i podrška koju smo dobili kroz angažovanje pravnika koji piše rješenja o starateljstvu, jer mi ne možemo sve stići od ostalih obaveza”, kazao je Hasanović, ističući i značaj izrade Vodiča za postupanja sa maloljetnim strancima u PPC Ušivak koji korak po korak objašnjava procedure vezane za djecu bez pratnje, od prvog kontakta sa pružaocima usluga do napuštanja:
“Mi smo prvi PPC koji je razvio hodogram o postupanju, kako bi svi akteri znali šta je njihov posao, šta mogu i smiju, i koristi se kao primjer dobre prakse za BiH ali i region. Iz hodograma je proizašao i vodič za postupanje sa maloljetnim strancima bez pratnje u PPC Ušivak u kojem je razrađeno sve do u detalje, i koji je jedan ogroman iskorak u ovoj praksi i nešto što će vjerujem pomoći i drugima”.
Kao primjer dobre prakse spominje i formiranje Multidisciplinarnih timova koji su veoma važni za procjenu starosti maloljetnika bez pratnje i procjenu muških porodica.
“Članovi tima obave socijalni intervju sa maloljetnikom i na osnovu procjene daju preporuke Službi za poslove sa strancima. Osim za procjenu, postojanje ovakvog tima je veoma bitno i za prevenciju eventualnih slučajeva trgovine ljudima i bilo kojeg oblika zlostavljanja maloljetnika”, istakla je Melisa Hasanović. Dodaje kako je s obzirom na ogromnu odgovornost koju sa sobom nosi posao staratelja maloljetnicima bez pratnje, veoma bitno kontinuirano raditi na njihovoj edukaciji, kao i na superviziji i podršci, te da su sva iskustva i podrška koju su dobili ojačale i samu Službu, i pripremili ih za sve druge moguće krizne situacije koje se mogu desiti:
“Ovo nam je jedna jako važna škola za dalje postupanje, jer situacija s migrantima, ali i pandemija COVID-19 koja nas je pogodila su nam pokazali da se u kratkom momentu možemo naći u situaciji s kojom se teško nositi. Svi uposlenici su prošli neki od treninga, i jednostavno smo spremniji za veliki broj različitih kriznih situacija, brzo reagovanje i pružanje interventne podrške”.
*Ime je promijenjeno u svrhu zaštite identiteta aktera
