Polaganjem cvijeća u ulici Potur Šehidijina, u sarajevskoj općini Novi Grad, u petak je obilježeno 30 godina od tragične pogibije trojice dječaka Admira Holjana, Aldina Alihodžića i Denisa Bašovića, ubijenih granatom ispaljenom sa položaja agresorske Vojske Republike Srpske (VRS). Roditelji ubijene djece žele samo da se zadovolji pravda, da se ubice njihovih mališana izvedu pred lice pravde i adekvatno kazne, no to se nije desilo ni nakon 30 godina, javlja Anadolu Agency (AA).
Tog kobnog 16. decembra 1992. godine agresorska granata prekinula je dječačke snove 13-godišnjaka Admira Holjana i Aldina Alihodžića te 10-godišnjeg Denisa Bašovića. Još dvoje mališana je teško ranjeno.
Ubijenoj nedužnoj djeci danas su polaganjem cvijeća na spomen-obilježju i učenjem Fatihe odali počast članovi porodica ubijenih, predstavnici Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995 i predstavnici Općine Novi Grad Sarajevo, Savjet MZ ‘Alipašin Most – 1’’, kao i brojni učenici Osnovne škole “Umihana Čuvidina”, koju su ubijeni dječaci pohađali, zajedno sa direktoricom Amelom Kazazić.
“Na današnji dan nanesena nam je rana za koje nema lijeka“, kazao je Ramiz Holjan, otac ubijenog Admira Holjana, ističući da roditelji i danas tragaju za istinom i pravdom koje nema ni nakon 30 godina:
“Mi, roditelji moramo se boriti, samo mi znamo kakva je bol koja nam je nanesena. Mala utjeha za nas bila bi kada bi sudstvo i tužilaštvo bolje radilo svoj posao i procesuiralo one koji su nam počinili ovakva zla. Mi dok smo živi nastavit ćemo se boriti za istinu i pravdu.“
Na pitanje novinara može li se prisjetiti kobnog 16. decembra 1992. godine, Holjan je odgovorio:
“Sve mogu zaboraviti osim tog dana, taj dan neću nikad zaboraviti. Bio je dan ljepši nego danas. Oni su izašli da se igraju, bilo je zatišje, pala je granata. Sjećam se, nikad to neću zaboraviti, unijeli smo ga u auto, a moj Admir je nakon deset minuta ispustio dušu u mom krilu“, kroz suze je ispričao Holjan.
Dodao je kako nikada nije čuo niti jednog roditelja, čije je dijete ubijeno tokom rata, da mrzi ili da želi osvetu.
“Mi to ne želimo, mi želimo da živimo normalno u našoj državi, zajedno, skupa. No, da bi se nastavio normalan život, iako naš život to više nikada neće biti, tužilaštvo i sud trebaju da pohapse zločince koju su pobili naše najmilije“, zaključio je Holjan.
Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva, podjsetio je kako je tokom opsade grada ubijeno 1.601 dijete.
“Tužilaštvo nije osjetilo potrebu da podigne niti jednu optužnicu, da procesuira one koji su odgovorni i koji su činili tako stravične zločine jer su zaista ciljano i s namjerom ubijali našu djecu. Za to postoje mnogobrojni dokazi i sve to nije dovoljno tužilaštvu“, istakao je Grabovica.
Dodao je kako je sankcionisanje onih koji su počinili takve zločine glavni uslov da se slično zlo više nikada ne ponovi.
Opsada Sarajeva, glavnog grada Bosne i Hercegovine, koja će ostati u historiji zapamćena kao najduža opsada jednog glavnog grada, trajala je 1.425 dana. Za to vrijeme, oko 350.000 stanovnika bilo je izloženo svakodnevnoj vatri pripadnika nekadašnje JNA i paravojnih formacija, a kasnije pripadnika Vojske Republike Srpske, iz skoro svih vrsta naoružanja, s položaja smještenih na okolnim brdima. Tokom opsade poginuo je 11.541 građanin Sarajeva, među njima 1.601 dijete.
