Grupa studenata Ekonomskog fakulteta Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru, okupljena na predmetu Marketing, učeći i usvajajući nova znanja, uradila je istraživanje bazirano na pričama starijih članova familija i komšiluka, koji su svoje prve izlaske, simpatije, sastanke i druženje vezali za kafanu čuvenog Mostarca, Jusufa Hrnjičića, poznatog po nadimku GUNGA. Šta ćemo, kako ćemo, gdje ćemo – idemo kod GUNGE. Kafana u strogom centru stare jezgre grada Mostara, stotinjak metara udaljena od čuvenog mosta – Kriva Ćuprija, zvala se upravo tako – GUNGA.
Ponosan na svoga oca
Znatiželja i istraživanje studenata odveli su ih do Hadže, sina GUNGE, od koga su pobliže saznali da je GUNGA nadimak oca mu rahmetli, gdje ga je samo bliža rodbina i prisnija raja poznavala po imenu i prezimenu, svima je bio prepoznatljiv po nadimku GUNGA. Na generacije se prenosilo samo GUNGA, po čemu je i nastavio da živi u narodu. Ovaj nadimak je jednostavno došao iz naroda, objasnio je njegov sin.
Strance, pa i raju koja nije odrastala u Mostaru uglavnom zanima, kako kažu prevod i/ili značenje GUNGA, međutim kad im se kaže da prevod riječi ne postoji, stranci ostaju pomalo zbunjeni i simpatično ponavljaju GUNGA, što im je teško i za izgovor, te se izmami osmijeh svima. „Raja se sjeća GUNGE, moga oca, a to mi mnogo znači“, studentima je kazao njegov sin.
GUNGA i dalje živi
Istraživački duh i daljnja saznanja, studente su doveli do gosp. Envera Hrnjičića, GUNGinog brata, od koga su saznali kako je ova porodica otvorila kafanu, a poslije Villu. Enver je studentima objasnio kako su 70-tih godina naslijedili od oca jednu parcelu na veoma atraktivnoj lokaciji u kojoj su prepoznali dobru poslovnu priliku. Došli su na ideju da bi mogli otvoriti kafanu, to je bilo nekako interesantno i novina toga vremena. Kafana je radila dobro, velika je posjećenost bila, pjevalo se, slavili rođendani, nove godine, dan žena, našao se uvijek neki razlog za slavlje, ali eto i plakalo se, život je to. „Devedesete su učinile da kafana prestaje se radom, a nakon sticanja uslova za ponovno aktiviranje došlo se na ideju otvaranja nečeg novog, originalnog, što nije ni apartman niti klasični hotel – počela je sa radom Villa Gunga“ obrazložio je Enver, brat GUNGE.
„Ocu bi bilo drago, da vidi kako je na istom mjestu gdje smo imali kafanu, nastavila s radom Villa, umro je 1992. godine, ali je nastavio da živi s mostarskom rajom i svima nama“, izjavio je Hadže-Điđi sin GUNGE.