Riječ je o nauci koja se bavi prevencijom, dijagnostikom i tretmanom poremećaja govora, glasa, jezika, gutanja, slušanja, čitanja, pisanja i svih oblika komunikacije. Logopedi se, osim toga, bave primijenjenim i fundamentalnim istraživanjima u navedenim područjima.
U cijelom svijetu došlo je do značajnog porasta jezičko-govornih poteškoća kod djece. U našoj zemlji također.
U mostarskim vrtićima je kod više od polovine djece uočen neki vid jezičko-govornog poremećaja.
No, u njima je zaposlen izuzetno mali broj logopeda , u 12 vrtića samo dva, što nije ni blizu potreba predškolskih ustanova.
U osnovnim i srednjim školama ih, za razliku od nekih drugih kantona, nema nikako.
Iako su nadležni ovo zanimanje okarakterisali deficitarnim, a iz vrtića i škola alarmirali javnost ukazujući na porast jezičko-govornih poteškoća, za njih mjesta ima samo u Službi za zapošljavanje.
Magistrica logopedije Amila Peco ovih dana je pokrenula svoj blog, kako bi, kako ističe, roditelje ali i one koji će to tek postati, upoznala sa ozbiljnošču ovog problema, ali i ukazala na značaj edukacije roditelja o pravilnom jezično-govornom razvoju, te ih upozorila na faktore koji mogu narušiti pravilan razvoj govora i jezika.
Naglašava da su uzroci brojni, ali ekranizam i manjak komunikacije ističe kao sve češće.
“Djeca svih uzrasta u posljednje vrijeme mnogo vremena provode pred ekranima. Sigurno ste uočili mališane s mobitelima čak i u kolicima, a upravo te prve godine života su period kada dijete najviše uči, te godine su ključne za njegov cjelokupan razvoj, pa tako i komunikacije, jezika i govora. U tim ključnim momentima važno je da dijete bude izloženo poticajnoj okolini koja će ostvarivati komunikaciju s njim i poticati ga da ulazi u interakcije. Dječiji mozak je tad osjetljiviji na pozitivne, ali i na negativne uticaje više nego što će biti ikada u životu. Ekrani (tv, mobiteli itd.) mogu stati na put tom razvoju upravo zato što ne uključuju igru i vrijednu interakciju s roditeljima i drugim osobama koja potiče učenje i uredan razvoj. Novija istraživanja su čak pokazala da pretjerano gledanje ekrana mijenja strukturu dječijeg mozga na negativan način. Rezultati su pokazali da što je duže dijete izloženo ekranima promjene u mozgu su dublje”, ističe Amila.
Dodaje kako u prvim kontaktima s ekranom, dijete pokušava uspostaviti komunikaciju sa sadržajem u njemu ali to što je na ekranu mu ne daje nikakvu povratnu informaciju i odgovor na pokušaj komunikacije i dijete se tad počinje zatvarati u sebe. Dijete uz ekran ne nauči komunicirati, pa se onda i njegov mozak uvježba za isključivanje pa često imamo slučaj da djeca pretjerano izložena ekranima ne gledaju i ne doživljavaju drugu djecu i osobe, povlače se u sebe, što se naziva i tzv. ”digitalnim autizmom”.
“ Mozak se dakle usklađuje sa sadržajem kojem je izložen. Ako ga stavite ispred ekrana, uvježbavat će se u svojim isključivanjima, pa se onda dijete bez ikakvih neuroloških oštećenja ne razvija u skladu s dobi. Zdrave ćelije u mozgu su tek materijal koji se može iskoristiti za uredan razvoj, ali neće sam od sebe. Ako imate materijal za kuću, ona se neće sama izgraditi. Materijal može propasti. Tako je i sa zdravim ćelijama u mozgu, nisu dovoljne same od sebe, nužan je podražaj iz okoline”, naglašava mostarska logopedica.
Na pitanje šta roditelji trebaju raditi u tim prvim, ključnim godinama djetetovog života kako bi stvorili poticajnu okolinu za njegov razvoj i iskoristili te zdrave ćelije mozga kaže:
“Djecu je potrebno što više izlagati jeziku; pjevati im, igrati se s njima, govoriti im tokom svakodnevnih aktivnosti kao što su hranjenje, oblačenje i sl. Okolina treba reagovati na svaku djetetovu poruku, bila ona poslana s određenom namjerom ili ne. Tako ostvarujemo komunikaciju s djetetom i potičemo ga da ulazi u interakcije. Naravno, u ovoj ranoj dobi, taj govor treba biti jasniji, više visine glasa, sporiji, s dužim stankama. Treba koristiti kraće i jednostavnije riječi, usmjerene na ovdje i sada. U svakodnevnim aktivnostima treba imenovati, opisivati, prepričavati, zajedno se igrati, slijediti djetetove interese, uključiti ga u aktivnosti poput kuhanja i sl. dakle što više ga izlagati jeziku. Kako bismo dobili njegovu pažnju, trebamo biti veseli i zaigrani. Upravo uz ove rutine i igre dijete će najbolje razvijati svoja jezično-govorna znanja ali i razvijati socioemocionalne vještine potrebne za svakodnevni život”, naglašava Peco.
Dodaje kako sami možemo znati da li naše dijete ima uredan jezično-govorni razvoj, jer postoje tačno definisane norme urednog govorno-jezičkog razvoja.
“One su istaknute i na mojoj web stranici. O tome bi se roditelji trebali educirati. Nažalost danas su još uvijek prisutni mitovi “muška djeca inače kasnije progovore”, ”sačekaj, tako je bilo kod tog i tog djeteta pa je odjednom počeo pričati” i brojni drugi, što značajno može umanjiti mogućnosti uspješnog djelovanja stručne osobe. Podsjetit ću roditelje da je najvažnije djelovati na vrijeme i da su, što se ranije djeluje, rezultati bolji”, ističe Amila.
“Ukoliko se uoči bilo kakvo kašnjenje u urednom komunikacijskom, jezičkom, govornom razvoju najvažnije je reagovati odmah i potražiti pomoć logopeda. Nikada nije prerano za javljanje logopedu. Možda je dijete potrebno samo malo potaknuti i ono će ubrzo stići vršnjake, a možda je problem i ozbiljniji i tada ste na pravom mjestu u pravo vrijeme. Logopedu se može obratiti i onda kada je roditelj samo nesiguran i želi provjeriti da li je s razvojem njegovog djeteta sve u redu. Prevencija je uvijek dobra opcija. U svakom slučaju, ključno je obratiti se stručnjaku na vrijeme. Logoped je stručna osoba koja će utvrditi da li zaista ima razloga za zabrinutost i adekvatnom terapijom odgovoriti potrebama svakog djeteta”, dodala je.
Bila je i član Mobilnog tima za podršku inkluzivnom obrazovanju u Sarajevu, gdje je stekla iskustvo i u radu sa osnovnoškolcima i srednjoškolcima.
I tamo je, kaže, veliki broj djece sa nekim od jezičko-govornih poremećaja, kako u osnovnim i u srednjim školama.
“Tokom skrininga koje sam radila među prvačićima uočila sam nimalo zanemariv broj djece sa artikulacijskim, jezičkim poremećajima, disleksijom, mucanjem i sl”.
Ovih dana pokrenula je svoj blog (www.logopedmostar.ba) i Instagram profil logoped.mostar koji je, kako naglašava, prvenstveno namjenjen roditeljima, ali i onima koji će to tek postati.
“Smatram da je najvažnije educirati roditelje da na vrijeme uoče eventualne probleme, ali i da im se otklone razlozi za sumnju. Na svom blogu ponudila sam im tabelarni prikaz urednog jezično-govornog razvoja djeteta, te pružila mogućnost da me konsultuju za sve eventualne nedoumice. Ukratko sam im nabrojala i najčešće jezičko-govorne poteškoće, posavjetovala ih kada i kako pravilno reagovati. Ono što je najvažnije podsjetila sam ih da su prve godine života najvažnije za uspješno djelovanje.
Sretna sam što je blog naišao na dobar odjek među roditeljima, koji me konsultuju za savjet. Raduje me kad im na bilo koji način pomognem”, ističe Amila Peco, magistrica logopedije iz Mostara.
