Može li iko ovako iskreno, nadahnjujuće i lijepo opisati Ramazan, od glavnog imama Medžlisa Islamske zajednice Zavidovići Izeta ef. Čamdžića?
Upravo smo s njim razgovarali o tome kako je ovaj sveti mjesec izgledao tokom njegovom djetinjstva, odrastanja pa i sada i kroz čitav njegov razgovor za Hayat.ba, jedna riječ se prožimala u riječima efendije o Ramazanu – a to je radost.
Ona se osjeti i u njegovom glasu, zato je jedina šteta jer vam ne možemo to prenijeti kroz ovaj tekst.
Govorili smo o Ramazanu, ali kako se ranije pripremalo za ovaj sveti mjesec upravo u njegovim Zavidovićima. Otkrio nam je i jedan zanimljiv detalj.
-Pripremalo se intezivno, čisteći, krečeći, avlije, pa i ljudi, za tu neizmjernu i ljudskom razumu nepojmljivu blagodat koja dolazi i bez obzira na sve „teškoće“ koje Ramazan donosi, u smislu odricanja od svih tjelesnih užitaka – ljudi su se radovali Ramazanu, iako su nekad radili teške poslove, sijali, kopali, kosili…- priča nam efendija Izet.
Ramazanski sadržaji su ostali isti manje-više, ali sam pristup se mijenjao, rekao je efendija na početku našeg razgovora.
-Kako sam našao jednu definiciju tradicije – to je promjenjiva istost, ali se pristup mijenja. Tako danas iftari ne izgledaju kao nekada, tada su se ljudi po selima i mahalama sazivali, bili su pravi komšijski i rodbinski iftari. Danas je toga sve manje i većinom se poziva na neke restoranske iftare – kaže efendija.
Prisjeća se i sehura koji su, kao i danas, bili posebna radost.
-Djeca su insistirala da se bude na sehur, iako su bili nedužni za post pa kad ne mogu izdržati, prekinu pa se sutradan opet počne. Pa, ako je pola dana današnjeg i pola sutrašnjeg ispostilo se, nane i djedovi su govorili da su našili taj dan, pa da je čitav i mi smo tako bili radosni i ulazili lagano u post, bez opterećenja. Tako smo stasavali i postajali pravi postači – pojašnjava efendija Čamdžić .
Poslanik je rekao:
‘Kada bi ljudi znali koliku blagodat donosi Ramazan, poželjeli bi da traje cijeli godinu.’. Htio je reći kolika količina radosti dolazi. Džemati su bili živi, sjećam se kada nije bilo rasvjete, pa se išlo sa fenjerom na teravih namaze. Djeca su znala biti i nestašna, ali sve su to ljudi saburli podnosili da kažem, tako su se djeca navikavala na džemat – prisjetio se svog djetinjstva efendija Čamdžić te dodaje:
-Danas je digitalno doba, svako ima mogućnost ustati na sehur, nekada to nije bilo, već su bili u selu jedan ili dva vekerica sata pa bi se tako ljudi budili, hodali bi ljudi onda kroz selo i jedni druge budili.
Ramazan hoće da gledamo dušom
-Ja sam prije nekoliko godina imao jednu hutbu ‘Ramazan hoće da gledamo dušom’, i u toj rečenici je sadržao sve što nam Ramazan donosi. Da nas podsjeti da naš život nije smješten samo između rođenja i smrti, da je to jedna etapa života, podsjeća nas da mi nismo samo tijelo, da kada smo gladni – sretni smo jer dušu hranimo. Podsjeća nas da živimo vječno, samo se selimo iz kuće u kuću, da pokraj nas žive ljudi koji nemaju obilnu sofru ili uopšte, pa mi kroz post ih možemo razumjeti i približiti se, okrenuti se prema stvarnim, istinskim, a univerzalnim ljudskim vrijednostima – naveo je Čamdžić.
A možda i najbitnija poruka koju nam je poslao jeste da je Ramazan preporod za čovjeka, ali ako ga razumije.
-Nije on sam sebi svrha, ne dolazi da bismo mu dali ono što zahtijeva pa da poslije budemo isti. Dolazi da mijenjamo sebe, uči nas strpljivosti, a to je ustrajnost, kaže nam: možete ustrajavati ako hoćete. Uči nas da ako nešto hoćemo, mi to možemo. Možemo od zore do zalaska sunca bez vode zato što hoćemo. Ta poruka je i da možemo bez grijeha. Mi, odričući se tjelesenog užitka, ukazuje nam se da možemo bez onoga što nam treba, a kako ne bismo mogli bez onoga što nam šteti? Dakle, Ramazan dolazi da čovjek udahne novu duhovnu snagu, snagu samokontrole. Šta je sreća u Ramazanu? Savladati sebe, kada čovjek pobjedi negativnost u sebi, kada trijumfuje nad sobom. Ramazan donosi vrijednosti koje nas vraćaju nama, na stvarni kolosijek koji vodi božijoj milosti- objašnjava nam efendija Čamdžić za kraj razgovora sa Hayatom
