Krajem juna i početkom jula 1943. godine Josip Broz Tito, vrhovni komandant Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, sa svojim štabom, boravio je na području današnje općine Kladanj. Tito je u kladanjski kraj stigao nakon teških borbi u području Sutjeske, jer je vojska koju je vodio, nakon proboja neprijateljskog obruča na Sutjesci, krenula u oslobođenje Olova, Kladnja, Vlasenice, Srebrenice i Zvornika. Tito je nakon oslobađanja Kladnja boravio u selu Plahovići, u kući Muje Mazalovića, i u obližnjoj pećini.
U znak sjećanja na ove događaje, u Kladnju godinama održavaju manifestaciju „Dani Titove pećine“. Tako je i ove godine kada se navršava punih 80 godina boravka Vrhovnog štaba i Tita na području Kladnaj. Tim će povodom, biti održan naučni skup „Tito i BiH: razgovor sa rukovodstvom NOP-a za BiH u Plahovićima kod Kladnja 1943. godine“, kao i posjeta antifašista iz Bosne i Hercegovine čuvenoj Titovoj pećini i Plahovićima.
Bio je ovo povod za posjetu tim lokacijama, gdje su nam domaćini i vodiči bili Armin Silard, donedavni predsjednik Saveza antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata (SABNOR) Općine Kladanj, bibliotekarke Nevzeta Rustemović i Samira Mazalović, te Hidajet Rustemović.
‘Mora biti onako kako smo u Kladnju dogovorili’
Do Plahovića, sela udaljenog 2,2 kilometra od centra Kladnja, može se doći asfaltnim putem. U ovom mjestu, prema Popisu iz 2013. godine, bilo je 415 stanovnika. Svi su Bošnjaci, osim jednog Hrvata.
Dolazimo i do kuće Muje Mazalovića, u kojoj je boravio Tito. Oko nje je izrasla trava, nepokošena je. Kuća, ispred koje stoji natpis „Spomen kuća“, je prizemna. Kažu da je ovakva bila i u vrijeme Titovog boravka. Naravno, uz neku dogradnju, kao što su oluci i uvedena struja. Nije rušena i sačuvala je ondašnji izgled. Ispred ulaznih vrata je mermerna ploča na kojoj piše „U ovoj kući je s članovima Vrhovnog štaba boravio drug Tito od 1. do 15. jula“. Odmah do ploče je izvaljen sat za mjerenje utroška električne energije. To govori da se baš i ne vodi mnogo računa o održavanju ove spomen-kuće, a to će pokazati i unutrašnjost.
Još dok smo prilazili kući vrijedni i živahni starac Armin Silard nam govori da su u ovoj kući i u obližnjoj pećini udareni temelji današnje Bosne, koji su potvrđeni na zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu.
„Osim najužeg štaba, sa Titom su ovdje boravila i tri člana britanske misije, koji su bili i na Sutjesci. Dolazili su i Avdo Humo i Rodoljub Čolaković. Bila je tu i Davorjanka Paunović, Titova sekretarica. Tito je danju radio gore u pećini, a ovdje bi održavao sastanke i prespavao. Sa Humom i Čolakovićem je ovdje dogovoreno da će i Bosna biti ravnopravna sa ostalim republikama, što je i potvrđeno na AVNOJ-u. Aleksandar Ranković, Moša Pijade i još neki su zagovarali da Bosna bude samo autonomna pokrajina ili da bude podijeljena između Srbije i Hrvatske. Takve priče Tito je zaustavio lupanjem šakom o sto dodavši da ‘mora biti onako kako smo u Kladnju dogovorili’“, s ponosom priča Armin Silard.
Priča i kako je narod donosio hranu vrhovnom komandantu. Donosili su je do puta, a onda ju je od njih preuzimao Mujo Mazalović i donosio u kuću. Tita je služila i Mujina, tada 13-godišnja, kćerka Aiša. Ona im je i kahvu kuhala.
Ovu kuću, koja je danas vlasništvo Šefika Drapića, Mujinog unuka, Armin Silard sa članovima SABNOR-a pokušava pretvoriti u muzej. U njoj su sačuvani metalni tanjiri (sahani) iz kojih je jeo Tito. Sačuvana je i sinija, niski, drveni, okrugli sto, na koji se postavljala hrana, ibrik za vodu i neki drugi predmeti. Na zidovima prve prostorije su postavljeni panoi sa Titovim fotografijama, odlukama AVNOJ-a…
Domaćin pokazuje i sobu u kojoj je spavao Tito. U njoj su dvije sećije, sinija sa četiri stolića, sehara, na podu su prostrte ponjave…
„Više nemam nikoga svoga. Meni je samo preostalo da se brinem o ovoj kući i o drugim spomen-obilježjima na području Kladnja“, kazuje 84-godišnji Silard.
I njegova životna priča je zanimljiva, gotovo filmska. Jevrej je, rođen u Srebrenici, a najveći dio života je proveo u Kladnju. U toku Drugog svjetskog rata poginula su 64 člana njegove familije. Otac Eugen poginuo je tokom bitke na Sutjesci. Preživjeli su samo majka, sestra i on. Spasili su ih Bošnjaci. Silarda su 2,5 mjeseca krili u jednoj bošnjačkoj porodici u Diviču. Tada su ga zvali Mustafa, odnosno Mujo, da ne saznaju da je Jevrej.
‘Dani Titove pećine’ i komandant Avdaga Hasić
Posjetili smo i pećinu u kojoj je danju boravio Tito. Do nje se, nakon asfaltnog puta, vozi još nekih 800 metara po makadamskom putu. Dalje se automobilom ne može. Ide se još nekih stotinjak metara šumskim pješačkim putem.
I ispred pećine je postavljena ploča na kojoj piše da je u njoj boravio Tito. Pećina i nije velika, u nju se jedva može nagurati 5-6 osoba, ali je u to vrijeme bila dobra zaštita od bombardovanja njemačke avijacije.
Silard prepričava da je u pećini boravio Tito sa svojim najbližim saradnicima.
Nakon obilaska pećine i kuće u kojoj je boravio Tito sa Vrhovnim štabom, stekli smo utisak da se ovim objektima ne posvećuje dovoljno pažnje. A mogli bi, uz nadaleko čuvenu kladanjsku „mušku vodu“ i Djevojačku pećinu, predstavljati značajnu i atraktivnu turističku ponudu Općine Kladanj.
Za Kladanj je zanimljivo da se svake godine održava manifestacija „Dani Titove pećine“, a istovremenu u gradu jedna od ulica nosi ime Avdage Hasića, koji je u vrijeme Drugog svjetskog rata bio komandant Muslimanske legije u Kladnju, dakle na suprotnoj strani od Titovih partizana. Za njega kažu da je spasio muslimanski narod Kladnja i okoline od četničkog pokolja. Velike borbe je vodio protiv četnika Jezdimira Dangića. Avdagin brat Ahmo bio je politički komesar u partizanima. Miloš Zekić, narodni heroj iz Šekovića, pokušao je da privoli Avdagu Hasića da pristupi partizanima, ali nisu uspjeli postići dogovor. Prema nekima, da Avdaga sa svojom vojskom ne pređe na stranu partizana, presudila je njegova supruga Emilija.
Ako Avdaga Hasić i Josip Broz Tito nisu bili na istoj strani u periodu 1941-1945, danas su ih na neki način približili, jer u Kladnju postoje ulica Avdage Hasića i manifestacija „Dani Titove pećine“, prenosi AJB.
