Mostarski Centar za mir dana je po prvi put objavio dio snimka legendarnog komandanta, načinjen dan uoči akcije deblokade grada, 29. juna 1993. godine.
Snimak koji ćete vidjeti ispod posljednji je snimak živog komandanta Hujke.
Midhad Hujdur Hujka – Za udžbenike o herojstvu
Midhad Hujdur Hujka (28. 12. 1953 – 30. 6. 1993) je u teškom vremenu otvorene agresije i opsade grada u svom okruženju suvereno izrastao u lidera gradske raje kojem se bezrezervno vjerovalo.
U tom burnom vremenu, kao pripadnik Rezervnog sastava policije, sa momcima Luke, Mahale, Tekije, Brankovca, Carine, Cernice, Šantićeve, odlučno se suprotstavio agresiji nadmoćnog srpsko-crnogorskog agresora i srpskih paravojnih formacija.
Svojom hrabrošću i djelom, snažno je motivisao svoje ratne drugove i one koji su sve masovnije pristupali u jedinice Armije RBiH.
Zajedno sa saborcima i svojom braćom, Jasminom i Mirsadom, Hujka je okupljao dobrovoljce, naoružavao jedinice, te gradio logistiku u saradnji sa svojim sugrađanima.
Učestvovao je u svim mostarskim bitkama. Posebna je bila ona 11. juna 1992. godine kada su mostarski borci, forsirajući rijeku Neretvu, prešli na ranije privremeno okupiranu istočnu obalu grada, potiskujući agresorske snage iz Mostara preko Podveležja prema Nevesinju i dalje.
U Prvoj mostarskoj brigadi ARBiH, čiji je komandant bio Arif Pašalić, Midhad Hujdur Hujka je bio na čelu bataljona koji je već u to vrijeme imao 1.200 boraca. Nakon što je Pašalić postavljen za komandanta 4. korpusa, Hujka je preuzeo komandu nad brigadom koja će kasnije postati 41. slavna brigada.
Hujkina brigada će u maju 1993. godine ponijeti najveći teret odbrane grada Mostara od agresije HVO-a. Ovoga puta su u ulozi agresora bili dojučerašnji ratni saveznici u zajedničkom otporu srpsko-crnogorskom agresoru.
HVO, vojna struktura paradržavne tvorevine „Herceg-Bosna“, u aprilu 1993. godine počinje provokacije, a otvoreno i frontalno, pod okriljem noći 9. maja iste godine, i vojni pohod sa ciljem da potčini snage Armije RBiH i vojno zaposjedne Mostar kao stolni grad i nacionalnu središnjicu.
Takvom raspletu vojnopolitičkih kalkulacija u centru Hercegovine odlučno se suprotstavila Mostarska brigada zajedno sa jedinicama MUP-a BiH. Zaposjeli su linije odbrane i agresore zaustavili duž Bulevara Narodne revolucije, u samom centru Mostara.
Tu se vodila presudna danonoćna bitka. Stiješnjeni na dijelu zapadne obale Neretve i u istočnom dijelu Mostara, odsječeni sa svih strana, sa položajima četnika na istočnim stranama i ekstremistima HVO-a sa zapadne strane grada, mostarski borci su neviđenom hrabrošću vodili sudbonosne bitke, posebno u Mahali, na Bulevaru i Šantićevoj ulici, te drugim zonama odbrane do linija oko Blagaja. Nije bilo uzmaka niti pomisli o predaji.
Priprema plana deblokade Mostara i priprema jedinica vršeni su u strogoj tajnosti, od strane grupe patriota, članova Mostarske brigade i Komande Korpusa. Hujka je komandovao jedinicama koje su imale zadatak da oslobode gradsko jezgro – kasarnu Sjeverni logor i poligon kasarne prema Sutini. Odabrana je komandna grupa koja je iz dubine vodila akciju oslobađanja Vrapčića i bjelopoljske kotline.
Komanda Korpusa je izdala Naredbu da operacija deblokade grada započne 30. juna 1993. godine u tri sata ujutro. Hujka je naredio da tri ispaljena “bosanska lonca“ budu signal za početak napada na Sjeverni logor. Za komandno mjesto je odabrao zgradu na prvoj liniji, uz ogradu Sjevernog logora.
Hujka je poveo napad koji se pretvorio u jurišna osvajanja kasarne, gdje je zauvijek zaustavljen gelerom granate. Njegovi borci ubrzo su oslobodili Sjeverni logor, a oslobođeno je i Bijelo Polje. Mostar je poslije višemjesečne potpune opsade konačno prodisao.
Na mostarskom mezarju Šehitluci, gdje je sahranjen 30. juna 1993. godine, u ime saboraca i građana Mostara od komandanta Midhada Hujdura Hujke oprostio se novinar Izudin Ćićo Šahović:
“(…) Sudbina je htjela da početkom rata iskrsneš iz svoje anonimnosti i blijeskom munje postaneš legenda, da bi poput mitskog junaka otišao u legendu u kojoj ćeš, dragi naš komandante, druže i prijatelju, zauvijek ostati. Ti jednostavno drugačije i nisi mogao.
Izrastao iz raje, otišao si sa svojim najboljim ratnim drugovima: Švabom, Farisom, Popajem, Mirčetom, Jusom, Ifetom i Jazom.
Poput antičkog vojskovođe, jahao si na čelu svojih junaka i zajedno s njima otišao u vječnost.
Ali, legende ne umiru!
Omanji rastom, kako mu je priroda namijenila, Hujka je postao gorostasom oružanog otpora bošnjačko-muslimanskog naroda Mostara i naroda BiH.
Rođen da umre kao heroj, Hujka to nije mogao izbjeći. To mu je namijenila sudbina.
Neka ti je vječni rahmet, najdraži naš komandante.
Tvoja raja i saborci specijalne jedinice!”
Midhad Hujdur Hujka je imao čin brigadnog generala, nosilac je Zlatnog ljiljana, a odlikovan je i najvećim vojnim odlikovanjem Armije Republike Bosne i Hercegovine – Ordenom heroja oslobodilačkog rata Bosne i Hercegovine.
Naš Hujka će ostati u pamćenju sadašnjim i budućim generacijama kao jedan od najvećih sinova u odbrani Bosne i Hercegovine.
U tekstu korišten odlomak iz knjige “Heroji Mostara” i fotografije Centra za mir
