Naime, sve se odigralo prije desetak dana u selu Bjelaj, u opštini Bosanski Petrovac, gdje su mališani iz Banjaluke, gdje žive, došli u posjetu djedu i baki, u pratnji roditelja. Ništa tog subotnjeg dana nije nagovještavalo bilo kakva loša dešavanja u dvorištu njihove porodične kuće, koje se non-stop održava i kosi, iako tamo ne živi niko već nekoliko godina unazad. Kao što se i vidi, ova porodica već godinama uređuje i održava svoje imanje, obnavlja svoje u ratu porušene objekte po dvorištu, krči, obrađuje oko 60 dunuma zemlje, podiže voćnjak, sije poprilično veliku baštu i svakih par dana neko od članova ove porodice dolazi na seosko imanje u Bjelaju, tačnije zaseoku Cimeše, kako bi uradio neki od započetih poslova.
A tog 2. septembra, djeca su nakon prvog dana u novoj školskoj godini boravila u zavičaju. Pošto vole selo i sve ono što selo i sopstveno imanje nudi, mališani sebi veoma lako pronađu neku zabavu. Poslije ručka i pred kraj dana Nika i Petar su sa fudbalskom loptom krenuli niz dvorište, pored voćnjaka, na dio dvorišta na kojem im je otac napravio malo fudbalsko igralište. Igrajući se loptom, šutajući jedno drugom i trčeći za loptom djeca su, prema priči njihovih roditelja, nagazila na zmiju, koja je vjerovatno braneći se ugrizla dva puta djevojčicu Niku za skočni zglob lijeve noge, nakon čega su brat i sestra prestravljeni, plačeći i vrišteći, potrčali prema kući kako bi potražili pomoć.
Niko od prisutnih nije mogao vjerovati šta se dešava dok nisu vidjeli tragove od dva ugriza poskoka, nakon čega su djevojčici nekom krpom podvezali nogu ispod koljena i istog momenta, onako u radnoj odjeći i papučama, krenuli prema Domu zdravlja Bosanski Petrovac kako bi djevojčici bila ukazana prva pomoć. Automobil je iz ovog sela, udaljenog nešto manje od 20 kilometara, veoma brzo stigao ispred Doma zdravlja, dok je djevojčica hrabro podnosila jake bolove od ugriza, početak krvarenja, ali i sav strah i stres koji je doživjela prije svega desetak minuta, zajedno sa svojim bratom koji se nije odvajao od nje, čak i u kolima Hitne pomoći koja su ih vozila u Kantonalnu bolnicu „Dr Irfan Ljubijankić“ u Bihaću.
„Nakon što smo stigli u Dom zdravlja u Petrovac, čekala nas je spremna dežurna ekipa ljekara koji su pružili Niki prvu pomoć i smjestili je u kola hitne pomoći, te je uz priključenje na infuziju i u pratnji medicinskog osoblja, jednog roditelja i starijeg brata, krenula za Bihać, sa vjerom da će joj život biti spašen“, pričaju roditelji detalje ovog događaja koji im je zamalo mogao donijeti ogromnu tragediju. Prema njihovim riječima, ljekar i medicinsko osoblje, kao i vozač kola Hitne pomoći iz Bosanskog Petrovca, takođe su junaci ove priče, jer je svih nešto manje od 60 kilometara puta do bihaćke bolnice vozač hitne prešao za nepunih 20 minuta, sa željom da se spasi ovaj mladi život, koji je bio ozbiljno ugrožen.
„Nika je cijeli taj put u neizvjesnost, taj put prema Bihaću gdje smo očekivali spas, podnosila veoma hrabro, nije plakala i slušala je naše i savjete medicinske sestre. Čim smo stigli u krug bolnice u Bihaću, uputili su nas na Odjel za infektivne bolesti, gdje je naša Nika svojom snagom, izdržljivošću i hrabrošću, te znanjem, opremljenošću i brigom dežurnih ljekara i medicinskog osoblja Odjela za infektivne bolesti, pobijedila poskoka i preživjela dva ujeda i ubrizgavanje velike količine zmijskog otrova prilikom ujeda, te koristimo ovu priliku da se zahvalimo ljekarima i cjelokupnom medicinskom osoblju Odjela za infektivne bolesti Kantonalne bolnice „Dr Irfan Ljubijankić“ u Bihaću “, pričaju u dahu roditelji ove hrabre djevojčice.
Naime, po dolasku na Odjel za infektivne bolesti, ljekari su odmah preduzeli sve što je potrebno, započeli su sa terapijama, pokazali svo svoje znanje, iskustvo i onu ljekarsku ljudskost i želju da se spasi život čovjeka, u ovom slučaju sedmogodišnje djevojčice, koja je bila u životnoj opasnosti i praktično su je minute dijelile od smrti trovanjem zmijskim otrovom. Da je sve krenulo kako ne treba pokazuje i to da je Nika imala loše pokazatelje krvne slike, posebno trombocita, što je govorilo da je otrov ozbiljno napao krv. Pored toga, cijela lijeva noga otekla je veoma brzo, počela da dobija tamno crvenu boju, počela je da povraća, uz nesvjesticu i veoma povišenu tjelesnu temperaturu te večeri, koja je prelazila 39 stepeni. Ljekari su, nakon brzih analiza, počeli sa davanjem seruma, odnosno protivotrova, te su do jutra djevojčici morali dati čak tri doze seruma kako bi zaustavili dalje širenje otrova po tijelu i ugrožavanje drugih organa. Ta cijelonoćna borba ljekara sa opasnim otrovom poskoka, uz Nikinu hrabru podršku i podnošenje tolikog broja inekcija, uboda, vađenja krvi, lijekova i drugih terapija, konačno je dala rezultat, te je ovo hrabro sedmogodišnje dijete narednog dana bilo van životne opasnosti.
„Briga tih ljudi u Bihaću je bila nešto posebno. Vjerujte da ne prođe 15-20 minuta da neko ne uđe da provjeri kako je Nika, da joj izmjeri temperaturu, donese potrebnu terapiju, da podršku, ohrabrenje, ponudi obrok i bilo kakvu drugu pomoć. I ovom prilikom se zahvaljujem ljekarima i medicinarima bolnice u Bihaću. Hvala vam, hvala i svima onima koji su bili uz nas i podržali nas da izdržimo ove za nas veoma teške i mučne dane“, ispričala je majka djevojčice Nike, Jelena.
Nakon saznanja da se nalazi van životne opasnosti, ljekari u Bihaću su krenuli sa daljim terapijama, sa ciljem da ne bude posljedica po njenu nogu koja je pretrpjela čak dva ujeda, i koja je nakon višesatnog oticanja počela da dobija i tamnu boju, koja se srećom za nekoliko dana povukla, na radost njenih brata i sestre, roditelja, baka i djedova, strica i tetaka, i sve druge rodbine, kumova, komšija i prijatelja koji su davali svakodnevnu i nesebičnu podršku za Nikin spas.
Nakon pet dana provedenih u Kantonalnoj bolnici „Dr Irfan Ljubijankić“ u Bihaću, Nika je puštena na kućno liječenje, i samo njeno samostalno iskoračavanje iz bolničkih prostorija, sa ivice smrti, i njen radosni trk u zagrljaj roditelja, izmamio je rijeku suza i poplavu emocija svih koji su to mogli vidjeti ili zamisliti. I zato je Nika, na grčkom boginja pobjede, dočekana kao junak kada se sa roditeljima, bratom i sestrom, iz Bihaća vratila kod bake i dede u Petrovac, gdje u tom trenutku niko nije bio srećniji od njih svih, jer je jedan mladi život pobijedio opaki otrov, koji je mogao da prekine Nikino bezbrižno djetinjstvo, a njenu porodicu da vječno zavije u crno. Srećom, njenom snagom i hrabrošću, uz podršku najbližih, znanjem i stručnošću ljekara u Petrovcu i Bihaću, brzinom one hitne, davanjem pravovremene terapije, i uz Božiju pomoć, do toga nije došlo.
I zato, poruka svima koji vole da provode vrijeme u prirodi: Budite oprezni, posebno kada ste u prirodi, gdje nema ljudi, gdje niko ne živi, gledajte gdje stajete, provjerite gdje sjedate, ne idite bez čizama i duže garderobe u visoku travu, ne idite rukama u travu ukoliko ne vidite šta je ispred, dodatno čuvajte sebe i svoju djecu da ne doživite traumu koju je preživjela junakinja naše priče, Nika Salapura, i njena porodica, prenosi krajina.
