Cilj mu je bio da dođe do Njemačke. Na tom putu, završio je najprije u kampu Lipa nadomak Bihaća, ne sluteći da će mu upravo ovaj grad postati i novi dom. Danas je započeo novi život. Zaposlio se u hotelu kao pomoćni kuhar, prima plaću od koje je sebi unajmio stan, a uči i bosanski jezik.
– Već tri mjeseca mogu reći da imam posao, plaću, sve ono o čemu sam sanjao kada sam krenuo za boljim sutra. O Njemačkoj više ni ne razmišljam. Želim ostati ovdje, učim bosanski jezik, a stekao sam i prijatelje koji mi svakodnevno pomažu – priča Kazim Roshan, migrant iz Afganistana.
Da se dobro uklopio, kažu i njegove radne kolege. Uči, radi i što je najvažnije, dodaju, vrijedan je.
– Jako je vrijedan, poslušan, brzo shvata što mu se kaže. Lako se sa njim sporazumijevati. Efikasan je u svom radu, komunicira s nama u užem smislu, trudi se i on dati sve od sebe kako bi bilo što manje poteškoća – navodi Silveta Dizdarić, uposlenica hotela.
U Bihaću će reći – Kazim je danas za njih Enes. Prethodno je bio angažiran u humanitarnoj organizaciji SOS gdje je pomagao drugima. Danas živi sa prijateljem Nadžibom koji je također došao iz Afganistana i koji je odustao od “gamea”. Opasne igre koja je bila kobna za njegovog brata koji se utopio pokušavajući preći granicu.
– Bili su cijelo vrijeme aktivni tokom decembarskih i ovih zadnjih poplava, svaka ruka je bila neophodna i potrebna, a oni su se osjećali kao domaći. Bili su u skoro svakoj akciji zbrinjavanja ugroženih. Poslije toga smo dobili podršku za socijalni projekat gdje pokušavamo resocijalizirati građane i njih radom na zemlji. Oremo, sijemo… Tu su nas doslovno naučili kako se pere paradajz, paprika… Od njih smo učili – priča Zlatan Kovačević, direktor organizacije SOS Bihać.
Čekajući posljednje odobrenje za azil, odlazak u Njemačku za Kazima više nije tema. U potrazi za srećom, na dugom putu, našao ju je tamo gdje se nije nadao, prenosi BHT.
