Fra Mirko: Ono što se meni čini – kada Salem organizuje, mene pozove i ja dođem – – mislim da je ovo zanimljivo jer ljudi tu vide sebe. Većina Bosne i Hercegovine je na tragu nas dvojice samo to ne mogu pokazati. Ljudi u duši su prijatelji jedni drugima, pogotova ako čovjek kaže da je vjernik – musliman, katolik, pravoslavac ili Židov, pa i oni koji kažu da su nevjernici. Kod svih ljudi ima te dobrote. Salem pozove i ja dođem. Ove godine je bilo zanimljivo što sam prvi put upalio taj top. Kako bi rekli, počeo je iftar sa tim pucnjem. Ljudi tu vide dobrotu i sličnost. Naš zadatak je širiti dobrotu, praviti mostove među ljudima i zajednički putovati. Možda su nam putevi različiti, ali nam je zajednički put našem Stvoritelju.
Salem: Svevišnji Gospodar, koji nas je stvorio, dao nam je u amanet da svaki posao počinjemo sa Bismillom – “Bismillahir-Rahmanir-Rahim” (U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog). Ako je Uzvišeni Gospodar neba i Zemlje milostiv zašto i mi da ne budemo milostivi kao obični ljudi? Mi Bogu nismo plaho potrebni, ali nas je stvorio zbog naše misije do određenog trenutka. Allah je nama potreban i zašto onda da ne dijelimo milost kada je Bog milostiv? Što kaže fra Mirko, Bog je nas sve stvorio i dao nam različite puteve da se takmičimo ko će biti bogobojazan Uzvišenom Stvoritelju. Svi ljudi, kako je dobro fra Mirko kazao, ovakvi su, uglavnom isto razmišljaju, ali možda nemaju mogućnost da dođe njihova priča. Nama su poplave i velike katastrofe pokazale da su ljudi ujedinjeni, a možda u ovo posljednje vrijeme i mediji manje utiču na to da priča običnih ljudi dođe u javnost.
Šta nama kao pojedincima nedostaje da ovaj naš kolektiv i zemlju učinimo još ljepšom?
Fra Mirko: Kako kažem u crkvi, prvo ako hoćeš da učiniš nešto u nekom prostoru treba prije svega ljubav. Neću da kažem da nema ljubavi, ali je nema dovoljno. Ta ljubav prema Bosni i Hercegovini se ne pokazuje samo u priči. To se vidi u svakodnevnim poslovima, ako uzmeš kesu i baciš je kroz prozor sve si tad prekrižio. Kad bi mi imali malo više hrabrosti, a sjećam se sa koliko su energije radili moj čača ili Salemov babo. Mi ne radimo ni sa 30 posto snage koliko su oni radili. Kad bi mi samo radili sa istim žarom – kakva Njemačka. Ne bi nam ništa trebalo. Ono što mislim da je još važno, možda nekima se neće svidjeti ova rečenica, fali nam fundamentalizma. Mi smo tom pojmu dali negativno značenje. Kad kažeš za nekoga da je zaostao i opasan kažeš da je fundamentalista, a fundamentalista je čovjek koji čuva svoje temelje. piše n1
