Piše: Slobodan Vasković
Ubistvo Krunića, privrednika, koji je imao veoma snažno obezbjeđenje je potpuni poraz društva u kojem živimo i neotkrivanje naručilaca ubistva značilo bi definitivnu potvrdu tog debakla i omogućilo zločinačkim organizacijama da nastave da haraju i više nego dosad, prenosi “Oslobođenje“.
Ubistvo Krunića je, kako se pretpostavlja, plaćeno više od stotinu hiljada eura, a to je količina novca koju ne može isplatiti baš svako.
Da bi se otkrili Naručioci likvidacije u kojoj su, sem Krunića ubijeni njegov pratilac Žarko Pavlović, kao i napadač Željko Kovačević, a teško ranjen Goran Ilić, Krunićev vozač, bilo bi neophodno pronaći i uhapsiti Benedija Đukanovića, drugog ‘pucača’, koji je uspio pobjeći sa mjesta zločina, 22.04..
‘Sačekuša’ za Krunića desila se oko 22 časa i 30 minuta te noći, nadomak njegovog imanja.
Đukanovića je MUP RS zaustavio u noći 23.04. oko 02 časa u selu Lug kod Dervente, ali je pušten, jer, kako je MUP saopštio, ‘tada nije bio osumnjičen za ubistvo Krunića’.
Niko ne zna gdje se Đukanović nalazi, za njim je raspisana međunarodna potjernica, a osnovano se, tvrdi se, zapitati i da li je još uvijek živ, jer zločinci koji su naredili da se pobiju svi u Krunićevom autu (jasno je to iz načina napada automatskim oružjem), neće prezati da uklone bilo koju osobu što bi mogla dovesti do njih.
Dok se traga za Đukanovićem, isplivavaju novi detalji pripreme likvidacije i smrtonosnog napada na Krunića, u kojoj su učestvovali i Rodoljub Gajić, zaposlen u ‘Sektor sekjuritiju’ i Emilio Baldo.
Gajić i Baldo su u pritvoru, a važno je naglasiti da je Gajić izdao Krunića, jer je radio u njegovoj firmi, čak bio angažovan na čuvanju njegove porodice.
Gajić, izvan svake razumne sumnje, nije rekao sve tokom dosadašnjeg ispitivanja; On zna mnogo više od onog što je priznao, a priznao je i ušešće u organizovanju ubistva.
“Zaključio sam da će Krunić biti ubijen, ali to nikom nisam rekao”, izjavio je istražiocima Gajić opisujući svoj sastanak, početkom aprila, sa Kovačevićem.
Gajić je, prema tvrdnjama mojih izvora, izbjegao da kaže da je Kovačević dolazio kod njega kući, u selu Rekavice, polovinom marta ove godine. To potvrđuje da je priprema napada na Krunića trajala duže od mjesec dana, a ima onih koji smatraju da je trajala i nekoliko mjeseci.
Postoje svjedoci koji su vidjeli Kovačevića kako, polovinom marta, boravi u Gajićevoj kući u selu Rekavice, nadomak Banjaluke.
Također, prema mojim izvorima, postoje svjedoci koji mogu potvrditi da se Gajić sastao sa Kovačevićem, u blizini tog sela, svega nekoliko dana prije napada.
Gajić je, prema tvrdnjama mojih izvora, znao kada će se desiti napad, jer je tog 22.04. uzeo zamjenu. On je nastavio da dolazi kod Krunićeve porodice i nakon ubistva, a čak je nosio kovčeg na sahrani.
Napadače je, prema izvorima iz pravosudnopolicijskih organa, blizu mjesta gdje su napali Krunića odvezao Baldo svojim vozilom (crna ‘Opel Corsa’).
Baldo je, kako se tvrdi, i javio kada je Krunić krenuo iz picerije u Glamočanima (nadomak Banjaluke) ka svom domu u tom selu. Važno je podsjetiti da je Krunićev vozač oko 21 čas provezao vozilo putem od picerije do kuće, ali se napad nije desio.
Tek kada je Krunić bio u vozilu i krenuo kući, napadači su otvorili vatru iz automatskog oružja (napunjenog pancirnim mecima) i ubili Krunića, njegovog pratioca Žarka Pavlovića i ranili Gorana Ilića.
Desilo se to na mjestu gdje automobil mora skroz usporiti. Krunić je sjedio na zadnjem sjedištu, dok je na mjestu suvozača bio Pavlović.
Prema izvorima iz istrage, napadači su došli sa desne strane vozila – Kovačević je krenuo na prednju šajbu i pucao u Pavlovića i Ilića, dok je Đukanović ubio Krunića.
Prema mojim izvorima, ulaz i izlaz iz te picerije bili su, pretpostavlja se, nadgledani dronom kojim je upravljao Baldo. Za Balda se tvrdi da je tehnički obrazovan. Prema istim izvorima, pretpostavlja se da je putem drona poslana slika i tako javljeno napadačima da je Krunić u automobilu.
Dron nije pronađen, ali jeste upravljač u Baldovom stanu, tvrde moji izvori.
Da li je zaista dronom nadgledan ulaz/izlaz iz picerije u kojoj je kobne noći boravio Krunić trebalo bi da pokaže dalja sitraga.
Ranije sam objavio da je kod Kovačevića pronađen telefon “specijal” u kojem su bila samo dva broja – jedan od osobe izvan Banjaluke, koja je trebalo da ukrade automobil za njih, ali to nije učinila. Ta osoba je otkrivena i ne dovodi se (zasad) u direktnu vezu sa napadom na Krunića.
Moji izvori dalje tvrde da je i drugi pronađeni broj bio aktivan na način da je njegov vlasnik pozivao Kovačevića, ali Kovačević njega nije.
Vlasnik tog drugog broja je, prema mojim izvorima, ili sam Naručilac ili ‘Ugovarač’ likvidacije, koji zna ko je Naručilac.
Organizator zločinačke Grupe za Likvidaciju je Kovačević ili Đukanović.
Kovačević je ubijen u razmjeni vatre na dvadeset do trideset metara od mjesta napada na Krunića.
Pogođen je u butnu arteriju, a na sebi je, kada je pronađen, imao odjeću koja je sprečavala da na tijelu i drugoj odjeći ostanu tragovi barutnih čestica. Ta odjeća se ne vidi na slikama, koje su procurile u javnost, jer su je sa Kovačevića skinuli tehničari MUP prilikom uviđaja.
Nije to nikakav nezakonit postupak, ukoliko je svaka radnja tokom uviđaja fotografisana.
Kovačević je, prema mojim izvorima, nađen kako leži na trbuhu, nakon što je brzo iskrvario od hica koji mu je raznio butnu arteriju, ali je tokom uviđaja tijelo pomjerano, pa je fotografisan kada je tijelo okrenuto na leđa.
Ranije sam objavio da se Kovačević, nakon što je pogođen, prema izvorima iz istrage, kretao još nekih desetak metara; Nakon toga ga je Đukanović pokušao izvući, ali ga je ostavio, uzeo i njegovu pušku, koju je, zajedno sa svojom, bacio nekih kilometar dalje od mjesta zločina.
Nađene su i puške i okviri i nalaze se na vještačenju u Beogradu. (nastaviće se)
