Ovo su njihova imena: Bektić (Redžo) Mevlid (1962), Bajraktarević (Osman) Nedžad (1975), Salkić (Alija) Bajro (1957), Husić (Husein) Muradif (1949), Purković (Ahmet) Šemso (1952), Isaković (Muhizin) Kasim (1973), Isaković (Muhizin) Asim (1975), Avdić (Hasan) Šemso (1964), Suljić (Nazif) Adil (1952), Cvrk (Osman) Rešid (1940), Cvrk (Arif) Šaha (1913), Gabeljić (Jusuf) Fadil (1974), Memić (Hasan) Sidik (1960), Tihić (Šukrija) Vekaz (1975), Tahić (Hamed) Enver (1976), Meholjić (Hakija) Husejn (1929), Salkić (Fadil) Sabahudin (1972), Mehmedović (Džemail) Mali (1959), Suljić (Salko) Sabit (1974), Mehmedović (Suljo) Ismet (1937), Hirkić (Bajro) Behadil (1973), Nukić (Haso) Esad (1977), Jašarević (Halid) Ahmet (1950), Mujić (Ramo) Zijo (1968), Mujić (Ramo) Fahrudin (1970), Tabaković (Zajko) Hajro (1938), Ahmić (Ismet) Omer (1973), Cvrk (Behaija) Osman (1979), Pilav (Rasim) Zaim (1946), Pilav (Zaim) Fuad (1976), Šaranović (Ševkija) Sadik (1969), Tabaković (Nurija) Smail (1964) i Tihić (Mustafa) Hamed (1928).
Nakon klanjanja dženaze u Memorijanom centru Potočari, obavljen je i ukop.
Porodice žrtava i njihovi najbliži danas su se u suzama i gorčinom na licu oprostili od svojih majki, očeva, braće i sestara… Nakon što je klanjana dženaza-namaz, koju je predvodio reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović, tabuti s njihovim posmrtnim ostacima izneseni su od musalle do mezarja gdje su pronašli vječni smiraj među bijelim potočarskim nišanima.
Memorijalnim centrom u Potočarima odzvanjala su imena žrtava, a njihove porodice nisu mogle sakriti suze dok su spuštali njihove posmrtne ostatke u kabure te se tako oprostili od njih.
Kao i ranijih godina, nažalost, mnogi su danas ukopali nekompletne posmrtne ostatke svojih najmilijih, pa čak i samo nekoliko kostiju koje su do sada pronađene i identificirane.
Ipak, za preživjele članove porodica je i to olakšanje, jer znaju gdje su kosti njihovih najmilijih, dok je još uvijek veliki broj onih koji će i danas osjetiti bol i tugu zbog činjenice da ni nakon 23 godine nisu pronašli posmrtne ostatke članova svojih porodica.
U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari do sada je smiraj pronašlo 6.610 žrtava genocida, a traga se za još više od 1.000 nestalih Srebreničana.
Posmrtni ostaci žrtava genocida pronađeni su na oko 150 različitih lokaliteta, od čega je više od 70 masovnih grobnica. Najmlađa do sada ukopana žrtva u Potočarima je novorođenče, djevojčica Fatima Muhić, a najstarija nana Šaha Izmirlić, rođena 1901. godine, piše “Radio Sarajevo“.