Tako su naprimjer iz sarajevskog Kazneno-popravnog zavoda od 1997. do 2009. godine pobjegli Lionel Dimon, Goran Miljković, Džemal Suljić, Dalibor Ristić, Jasmin Jažić, Halit Dačaj, Vedat Miftar, Enver Šoljanin i Sead Idrizović.
Adnan Šerak iz Ilijaša, prošle godine je nakon što mu je Kantonalni sud u Sarajevu odobrio prekid izdržavanja kazne zatvora na koju je osuđen zbog pokušaja ubistva, iskoristio priliku i nije se vratio s tog dopusta.
On je dobio jednomjesečni prekid zatvorske kazne po rješenju Kantonalnog suda u Sarajevu, a tome se oštro protivila uprava zatvora jer je važio za jako nedisciplinovanog zatvorenika koji je često izazivao incidente.
Šerak se na izdržavanje kazne trebao vratiti 22. oktobra 2018. godine. On je pušten na slobodu da bi roditeljima iscijepao drva, piše “Radio Sarajevo“.
Nakon mjesec dana skrivanja i potrage za njim, pripadnici MUP-a KS su 25. novembra prošle godine Adnana Šeraka uhapsili u Sarajevu u jednom klubu.
U 2017. godini dogodio se jedan od najpoznatijih slučajeva bjekstva. Naime, 3. septembra iz zatvora KPZ Miljacka Sarajevo pobegao je Amel Sejfović.
Policijski službenici MUP-a Kantona Sarajevo pod nadzorom Tužilaštva Kantona Sarajevo, odmah su krenuli u potragu za odbjeglim Sejfovićem.
Nedugo nakon toga, uslijedila su hapšenja osoba za koje postoji sumnja da su Amelu Sejfoviću pomogle u bjekstvu.
Od samog bijega postojale su indicije da se Amel Sejfović nalazi u okolini Visokog. Nakon što je od strane Obaveštajno-bezbjednosne agencije BiH i lociran, u potragu za odbjeglim Sejfovićem, MUP-u Kantona Sarajevo, agenciji koja je predvodila aktivnosti, pridružili su se MUP-ovi Zeničko-dobojskog i Srednjobosanskog kantona, Federalna uprava policije, SIPA i Granična policija BiH.
Utvrđeno je da se Amel Sejfović skrivao u blizini telekomunikacijskih repetitora kod Visokog. Uslijedila je akcija detaljne pretrage terena u mjestima Tušnjići, Gorani, Stjena gora, Tušnjička korita, Zagorice i Završje na području općina Visokog i Kiseljaka.
Budući da je tokom skrivanja koristio više SIM kartica i mobilnih telefona, ali i zbog konfiguracije terena, bilo je otežano njegovo preciznije lociranje.
Prilikom intenzivne pretrage, na različitim lokacijama pronađena je hrana, garderoba, automatska puška, mobilni aparati i SIM kartice.
Amel Sejfović – naoružan pištoljem, uočen je kako pretrčava ulicu u pomenutom naselju. Kada je primjetio policijske službenike, skotrljao se niz liticu u korito rijeke Fojnice i nastavio bježati. Međutim, upao je u policijsku zasjedu nadomak vodenice, odbacio je pištolj i mobilni telefon te je nakon toga i uhvaćen.
Prema optužnici, Sejfović je za neuspelo bjekstvo potrošio 20.000 KM.
Odbjegli osuđenik za ratne zločine Radovan Stanković 2007. godine pobjegao je iz fočanskog zatvora.
Naime, Stanković je pobjegao 25. maja 2007. godine iz fočanskog zatvora, gdje je bio upućen na odsluženje 20-godišnje kazne nakon što je proglašen krivim za zločine protiv čovječnosti počinjene tokom 1992. godine.
Stanković je pobjegao iz zatvora dok su ga vodili u bolnicu na snimanje zuba. Čuvala su ga devetorica stražara, a on se uspio otrgnuti, uletjeti u bijeli Golf i pobjeći u nepoznatom smjeru.
Pet godina nakon bjekstva, Stanković je uhapšen u Foči.
Naime, Stankovića je 21. januara 2017. godine uhapsila Jedinica za podršku Stanice javne bezbjednosti Foča, a uhapšen je u blizini hrama Svetog Save.
Stanković je uhapšen nakon dojave građana da je primijećen u jednom stanu. Kada je uočio da nešto nije u redu, Stanković je pokušao da pobjegne, ali ga je policija uhapsila u blizini hrama Svetog Save.
Osumnjičeni za ubistvo Vedrana Puljića, Oliver Knezović pobjegao je policiji u Širokom Brijegu u oktobru 2009. godine u susjednu Hrvatsku i nikada nije izručen BiH.
Naime, 4. oktobra 2009. godine, navijač Fudbalskog kluba Sarajevo Vedran Puljić ubijen je u Širokom Brijegu iz vatrenog oružja, a šest navijača ekipe s Koševa je ranjeno.
Obdukcijom je utvrđeno da se radilo o ustrijelnoj rani glave tada 24-godišnjeg mladića. Za ubistvo Puljića osumnjičen je Oliver Knezović (1974) s prebivalištem u Širokom Brijegu.
Knezović je prvenstveno zadržan u pritvoru, sam se predao i priznao pucanje na navijače, ali je nakon nekoliko dana pobjegao iz pritvora i otišao u Hrvatsku, gdje je i počeo sudski proces u slučaju.
Ipak, Knezović nikada nije procesuiran, a od prvog dana brojni sumnjaju da je počinilac ustvari policajac, a ne Knezović.
Iz sarajevskog zatvora 1999. godine, u noći sa 26. na 27. maj, pobjegao je Lionel Dumont samo pet dana uoči privremenog izručenja francuskim istražnim i sudskim vlastima.
Nakon njegovog bjekstva, zvaničnici Ministarstva pravde Vlade Federacije su u svojim izjavama tvrdili da je Dumontu pomogao samo zatvorenik Edin Džihana, te da postoji eventualna odgovornost samo jednog stražara u sarajevskom KPZ-u.
Do danas nije do kraja razjašnjena misterija oko njegovog bekstva.
Podsjetimo i na slučaj Emira Balte iz Sarajeva, koji je u maju prošle godine pobjegao iz zgrade tadašnjeg Centra javne bezbjednosti Banjaluka, gdje su policajci trebali da ga saslušaju zbog sumnje da je počinio 30 teških krađa. On je uhapšen nekoliko sati nakon bjekstva u blizini hotela “Turist” u Jajcu. Pobjegao je tako što je išetao iz zgrade banjalučke policije i bez problema izašao na glavni ulaz.
Tu je još i Esad Jašarević koji je kaznu od godinu i po zatvora zbog sklapanja štetnog ugovora počeo izdržavati 10. avgusta 1999. godine. U martu 2000. godine koristeći vanzavodske pogodnosti izašao je iz zatvora u koji se nikada više nije ni vratio.
Jedan od interesantnijih bijegova iz zatvora izveden je u septembru prošle godine. Zatvorenik Aladin Ferhatović iz Cazina dokopao se slobode, ali ipak nije imao toliko sreće, jer ga je je primjetio vlasnik obližnje garaže, gdje se najvjerovatnije privremeno sakrio. Vlasnik je istog trena pozvao policajce iz KPZ Luke.
