Gotovo 20 godina, od listopada 2000. do ožujka 2020., trajalo je suđenje trojici muškaraca za silovanje djevojke. Nakon dva desetljeća suđenja zatvorenog za javnost oslobođeni su iako je sud utvrdio da su djevojku silovali, ali ih je državno odvjetništvo optužilo po pogrešnoj točki Kaznenog zakona. Naime, Odvjetništvo ih je optužilo da su “počinili kazneno djelo protiv spolne slobode nad nemoćnom osobom”, ali tijekom suđenja je utvrđeno da djevojka ne zadovoljava sve uvjete da bi bila smatrana nemoćnom i muškarci su oslobođeni, piše Index.hr.
Što se dogodilo 2000. godine u Čakovcu?
Sve se dogodilo 20. listopada 2000. godine u Čakovcu, a započelo je s nekoliko pića u kafiću. Djevojka je popila nekoliko decilitara bambusa, od čega se osjećala ošamućeno, tijelo joj postalo teško i izgubila je doticaj s realnošću. Ne zna je li joj netko ubacio kakvu drogu u piće.
“Čudno su je gledali zato što se od jednog ‘bambusa’ tako osjećala. Govorili su joj da se napila, Š. je govorio da će joj njegova mama skuhati juhicu, a M. da idu k Š.. Pristala je na to zato što se osjećala loše, pa se nije usudila ići kući”, opisuje sud što je prethodilo silovanju.
Prema iskazu žrtve, došavši u kuću djevojka i jedan od muškaraca su se počeli ljubiti i maziti kada su ostala dvojica ušla u sobu i nasrnula na nju.
Branila se i protivila spolnom odnosu
Iz obzira prema žrtvi silovanja nećemo prenositi taj najmučniji dio spisa, u kojem se opisuje što se toga dana događalo u kući jednog od optuženih, ali iz svega što se navodi nedvojbeno je jasno da je pružala otpor, da se protivila spolnom odnosu i da je učinila sve što je mogla da muškarce spriječi da je siluju. Tjedan dana kasnije žrtva se obratila savjetovalištu Zavoda za javno zdravstvo te prijavila muškarce za silovanje.
Kvalifikacija (ne)djela išla je na ruku optuženima
Sud je njezin iskaz prihvatio kao istinit, a obranu optuženih je odbacio kao pokušaj izbjegavanja odgovornosti, ali oni su na koncu oslobođeni. Žrtva silovanja preboljela je cerebralnu paralizu zbog koje su joj djelomično oduzete noge, što je Državno odvjetništvo uvrstilo u optužnicu. Kazna za silovanje nemoćne osobe nešto je teža jer je i samo djelo gnjusnije, no ovdje se pokazalo da je takva kvalifikacija optuženima išla na ruku.
Otpor je bio ozbiljan, djevojka je i plakala
Sud je zaključio da se nemoćna osoba ne može ni braniti ni protiviti, a djevojka se i protivila i branila od silovanja pa nije bila nemoćna.
“Nema sumnje da se žrtva, unatoč svom stanju, kritične zgode mogla i da se opirala spolnim odnosima, i to ne samo plačem i verbalnim protivljenjem postupcima 1., 2. i 3. optuženika, već i fizički, odguravanjem 3. optuženog M. od sebe, zatvaranjem usta i okretanjem glave lijevo-desno, te odupiranjem u ormar u cilju odguravanja 2. optuženika”, opisao je sud kako se djevojka branila od silovanja i iz toga zaključio da nije ispunila uvjete da je se proglasi nemoćnom osobom.
Oslobođeni zbog pogreške DORH-a
“Unatoč tome što ih svojim postupanjem nije uspjela spriječiti da nad njom izvrše spolne odnose i što u fizičkom smislu pruženi otpor nije imao kvalitetu otpora osobe koja nema tjelesnih mana i nije u alkoholiziranom stanju, on je bio ozbiljan, jer se takvim ima smatrati svaki otpor koji u konkretnim uvjetima u dovoljnoj mjeri izražava stav žrtve protivljenju obljubi, a njen otpor je bio upravo takav, jer su optuženici na temelju tog otpora nedvosmisleno mogli shvatiti da žrtva D. P., sada M. s njima ne želi imati spolni odnos, odnosno da se protivi obljubi”, stoji u obrazloženju oslobađajuće presude.
Ukratko, djevojka je prije 20 godina silovana, branila se, sud je utvrdio da je silovana, a nakon dugotrajnog suđenja silovatelji su oslobođeni jer je Državno odvjetništvo pogriješilo u sastavljanju optužnice ili jer žrtva nije bila dovoljno nemoćna.
