– Parking kod Omege u Tuzli.
Prolazim prvi put, a momčić (maloljetan) mi govori – PLIZ BRADER… (“migrant”)
U povratku čekam suprugu, a on mi prilazi ponovo.
BRADER PLIZ, i sličnih par fraza…
Iako među migrantima ima svakakvih, ovaj je prilično mlad, a njegovo lice je njegovano. Barem u mjeri da je evidentno da nije provodio dane na ulici, na jakom suncu, kiši, vjetru…
Velim mu ja da ne glumi, i da se vidi da je “odavde”.
On kao pokazuje na uši… ne razumije me.
Pa reko’ – patike su ti pola prosječne plate u BiH.
Opet reakcija PLIZ PLIZ.
Velim ja onda – Ovo ćeš razumjeti (pritom okrenem mobitel prema njemu s jasnom namjerom da ga slikam)
*** Prepuručujem da se koristi i par riječi arapskog za razotkrivanje ovakvih. Ja ponešto znam, ali ovo mi je prvo naumpalo, prenosi “Doznajemo“.
Okrenu odmah lice, i udaljavajući se pokazuje mi prst srednjak i na tečnom jeziku žitelja Bliskog Istoka i sjevernih dijelova Afrike mi kaže – POPU*I MI!
Nasmijem se ja, i odmah okrenem 122.
Dok me prebaciše na Policijsku stanicu najbližu mojoj lokaciji ovaj je već umakao…
Poziv je bio prije 15 minuta. Još sam na istom mjestu, policije nema.
Gužva sigurno.
Ja idem svojim poslom…
🔘Parking kod Omege u Tuzli.
Prolazim prvi put, a momčić (maloljetan) mi govori – PLIZ BRADER… (“migrant”)
U povratku…Objavljuje Admir Kaiser Karic u Petak, 25. rujna 2020.