Kadi Ramić su u ratu i tokom genocida ubijena četiri sina Sabit, Dževad, Džemo i Mehmedalija.
– Živim da se sjećam, oplakujem i uzdišem. Ne znam ni kako je insan živ nakon svega. Živi se jer se mora. Sabit je poginuo u toku rata, a Dževad, Džemo i Mehmedalija nikad nisu došli iako sam se nadala da će makar jedan doći. Našli smo ih, i ukopani su njih trojica u Potočarima. Sanjam ih često, učim im Fatihu, Jasin. Nisam ja jedina koja je izgubila sinove, mnoge su majke izgubile sinove. Svakom je njegova bol najteža, svakog njegova rana najviše boli – pričala nam je prije nekoliko godina nana Kada o svojim sinovima.
Kada se nakon agresije među prvima vratila u Sućesku.
Pored ubijenih sinova imala je kćerku Raziju, sa kojom je živjela.
– Unuk Sabit je dobio ime po daidži jer se rodio brzo nakon njegove pogibije. Dobri su, hvala Bogu. Dobro je da ih ima, neka omladine, bez njih nema ništa. Mora neko čuvati uspomene i sjećanje – pričala je nana Kada.
Vijest o smrti nane Kade na svom Facebooku podijelio je novinar Adem Mehmedović.
– Ako se ikada bude pravio spomenik ženama u Bosni i Hercegovini, na njemu mora biti Kadina šamija – napisao je, prenosi “Faktor“.
