Srce istrajnog borca za bolji Mostar i svoju Bosnu i Hercegovinu poslije nekoliko godina borbe sa bolešću prestalo je kucati danas iza podneva. Rusmir Ćišić, izdanak poznate mostarske porodice koja je dala više velikana rođen je u Mostaru 07. septembra 1946. godine gdje je završio školovanje krunisano diplomom Mašinskog fakulteta u Mostaru, navode iz Centra za mir i multietničku saradnju Mostar.
Uvijek vedar i pun entuzijazma tragajući za novim vrijednostima radio je u više radnih kolektiva u kojima je ostavio neizbrisivi trag. Radnici sarajevske Hidrogradnje pamte ga rukovodioca mehanizacije na najvećim gradilištima Iraka, Višegrada, Gacka i kao čovjeka koji je uvijek radom,disciplinom, znanjem i urednošću bio primjerom kako se jedan veliki inženjer odnosi prema poslu.
1992. godine rat ga je zatekao u Mostaru gdje se brzo uključuje u Armiju Bosne i Hercegovine gde je bio jedan od bližih suboraca svog prvog komšije i proslavljenog narodnog heroja Mithada Hujdura Hujke. Njegova predanost i sposobnost uspješnog obavljanja najtežih zadataka prirodno ga je preporučila da u izgradnji civilne vlasti još tokom rata bude prvi i najbliži saradnik višegodišnjeg gradonačelnika Mostara Safeta Oručevića.
U obnovi porušenog Mostara obavljao je dužnosti predsjednika Izvršnog odbora grada Mostara, načelnika odjela za infrastrukturu u periodu gradnje zajedničke Gradske uprave Mostara i niz drugih funkcija u privredi. 2000-te godine pada odluka o obnovi izgradnje simbola Mostara Starog mosta i on naredne 4 godine najuspješnije obavlja funkciju direktora projekta, što je svakako kruna njegove profesije. Od Svjetske banke i UNESCO-a kao partnera projekta za izvanredan posao dobio je iskrena priznanja, a 2014. godine ponio je i priznanje “Mimar mira” Centra za mir.
Radni vijek okončao je kao uspješni ministar Prostornog uređenja u Vladi HNK.
No, on ne radi samo na obnovi i izgradnji fizičke strukture Mostara već kao jedan od osnivača Rotary Cluba Mostar uspješno radi i na obnovi ljudskog povjerenja u gradu i državi. Gdje god radio iza sebe je ostavljao trag velikog pregaoca, iznimno poštenog čovjeka, neodoljivog šarmera uvijek spremnog na druženje i širenje prijateljstva,pišu Vijesti
Iza Rusmira ostaju supruga Indira, kćerka Maja i sin Haris. Neka je veliki rahmet našem Rusmiru, a neutješnoj porodici iskreno saučešće, navode iz Centra za mir.
Centar za mir će, kada to epidemiološka situacija dozvoli, organizirati i omaž našem Rusmi, te se na prigodan način u krugu prijatelja i poštovalaca prisjetiti njegovog lika i djela.
Dan i satnica posljednjeg ispraćaja i dženaze dragog Rusmira biće naknadno objavljeni.
