Tako su otpočeli dramatični trenuci borbe za život ove žene, tačnije pet teških dana u kojima je, čini se, napravljeno niz pogrešnih koraka
Kada je 43-godišnja Asli Bajdur prije pet godina sa kćerkama stigla u Sarajevo, ni slutila nije da će joj to biti posljednje odredište u životu i da će je jedna nesretna okolnost koštati života. Pridružila se tada svom suprugu Bulentu Bajduru, vrsnom kuharu koji je već nekoliko godina bio angažovan u raznim sarajevskim restoranima. Stigli su iz Izmira (Turska) i odlučili da život nastave u glavnom bh. gradu.
Te kobne srijede, 22. septembra ove godine, dok se tuširala, Asli se u kupatilu okliznula i udarila glavom. Uspjela je otvoriti vrata i povikati kćerkama da zovu oca i hitnu pomoć… Tako su otpočeli dramatični trenuci borbe za život ove žene, tačnije pet teških dana u kojima je, čini se, napravljeno niz pogrešnih koraka.
‘Hitna nije htjela doći…’
– Odmah smo zvali službu Hitne pomoći, ali rekli su nam da za ovakve slučajeve ne dolaze, da je to vjerovatno pritisak, da joj damo limuna i vode, neka legne, da je pokušamo povratiti… Pokušali smo da joj pomognemo, ali bila je sve gora, stalno je ponavljala “kao da mi krvari u glavi”… Ponovo zovemo Hitnu, govorimo da je pala i udarila glavom, da se trese, hladno joj je… Ali opet isti glas i isti odgovor – ne dolazimo! Sada nam kažu da je to vjerovatno covid, to su ti simptomi, da joj damo nešto za temperaturu i pratimo stanje… Nakon desetak minuta zovemo opet, ona već počinje da bunca, ne prepoznaje nas, iz Hitne nam još jednom odgovaraju da neće doći i da je dovedemo sami – prepričava šta se se sve dešavalo u prvim trenucima nesreće Zeid Filan, prijatelj porodice Bajdur, koji je za DEPO Portal ispričao detalje cijelog slučaja.
On je ujedno bio i njihov prevodilac u bolnici, radi lakšeg razumijevanja, te je svjedočio svemu što se u tih pet dana, od srijede do ponedjeljka (27. septembar) dešavalo.
‘Uporno ponavljamo da je udarila glavom, niko nas ne čuje…’
– Uspjeli smo nekako, uz pomoć kolica, da je spustimo do auta i odvezemo u Hitnu… Tamo joj, nakon pregleda, odmah izdaju uputnicu za KCUS, uz napomenu da treba hitno uraditi CT snimak glave. Voze je kolima Hitne pomoći, vozimo za njima… Dolazimo na KCUS, ali je po prijemu smještaju na covid-odjel. Molimo da urade CT, govorimo da je udarila glavom, oni nam kažu – postoji procedura! Rade nalaze, plaćamo sve uredno… Sedam sati je drže na covid-odjelu i ko zna šta bi bilo da nije naišla doktorica koja je čula naše molbe i koja ju je pregledala, te rekla da to nije covid i da se prebaci na Kliniku za neurohirurgiju te da se hitno uradi CT snimak glave – nastavlja priču Zeid.
Nažalost, snimak pokazuje ono od čega se strahovalo – aneurizma u mozgu! Jutro je, četvrtak, 23. septembar, dogovara se hitna operacija… Porodica je u iščekivanju, prolaze sati, prolazi i cijeli dan, ništa se ne dešava…
Operišu je tek u petak kasno popodne, od nesreće su prošla skoro cijela dva dana – kaže sagovornik DEPO Portala i prepričava šta se potom dešavalo:
– Javljaju nam je da je operacija dobro prošla, da je trenutno drže u induciranoj komi i da će tako ostati sve do ponedjeljka, možda i koji dan duže, i da njen organizam dobro reaguje. Kažu i da je imala hematom na glavi… U ponedjeljak ujutru dobijamo nove informacije, i dalje je sve uredu, ali nam kažu i da su odlučili da je još dva dana drže u komi… Znate kako je, ne možemo da je vidimo, a porodica je zabrinuta, pa pokušavamo i preko internih kanala da saznamo kako je… Tako isti dan popodne dobijamo informaciju da je Asli, zapravo, umrla!
‘Novi šok nakon smrti…’
Prema saznanjima porodice, smrt se desila u ponedjeljak popodne, 27. septembra, što im je to veče zvanično potvrđeno i sa KCUS-a. Međutim, novi šok slijedi sutradan ujutru, kada porodica dolazi po otpusnu listu i da preuzme tijelo…
– Tada izdaju fakturu na 8.500 KM za bolničke troškove i ne dopuštaju da se tijelo preuzme dok se račun ne plati – navodi Zeid te kaže da u tom momentu porodica nije bila u mogućnosti da plati cijeli iznos pa su pokušali dogovoriti plaćanje u ratama. Međutim, nisu uspjeli.
– Zašto da platimo? Pa vi ste je, praktično, ubili?! – govori nam Zeid da je povikao u jednom trenutku, na rubu živaca.
Na kraju se u cijeli slučaj uključila i Ambasada Republike Turske u BiH, koja je na sebe preuzela nastale troškove, a porodica Bajdur platila je (samo) iznos od 2.500 KM, kako bi mogla preuzeti tijelo.
Iz Ambasade za DEPO Portal nisu željeli komentarisati ovaj slučaj niti odgovoriti na naša pitanja.
Čekajući odgovore iz KCUS-a…
Još prije sedam dana DEPO Portal uputio je pitanja na adresu Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Pitali smo, između ostaloga, kakva je procedura primanja stranih državljana u Klinički centar kada su u pitanju hitni slučajevi i kada se radi o pacijentima koji nisu zdravstveno osigurani?
Pitali smo i da li su tvrdnje porodice Bajdur o prijemu 43-godišnje pacijentice tačne, te da li se radilo o uobičajenoj bolničkoj proceduri, odnosno da li se moglo i trebalo reagirati brže?
Zamolili smo i da nam sa stručnog stanovišta pojasne šta se desilo sa pacijenticom Asli Bajdur nakon operacije, s obzirom da su ljekari potvrdili da je ista uspjela i da se pacijentica dobro oporavljala, da bi za samo nekoliko sati umrla?!
Na kraju, pitali smo i koliko iznose bolnički troškovi kada je u pitanju ovakav slučaj, operacija stranog državljanina koji nije zdravstveno osiguran, te kako je na kraju riješeno plaćanje troškova, s obzirom da je porodica platila samo dio, kako navode, u iznosu od 2.500 KM?
Međutim, do objave ovog teksta nijedan odgovor nismo dobili…
– Kome ja da tužim, od koga da pravdu tražim? Ako je od Boga, tako je trebalo biti… Ali ne mogu da se pomirim s tim da nisam učinio dovoljno da je spasim… Da su mi rekli da ne mogu da je operišu, da neće iz nekog razloga, učunio bih sve da je prebacim u Tursku, pokušao bih da joj na neki drugi način pomognem – nemoćno, nakon svega, kaže Bulent Bajdur, koji se vratio u Sarajevo gdje danas živi sa svoje dvije kćerke od 17 i 14 godina.
Tuga za Asli ne prolazi, svakim danom sve je veća…
