Ona je veliki dio profesionalne karijere provela u Gimnaziji “Muhsin Rizvić” kao profesorica, a od nje se opraštaju njeni brojni učenici i školarci.
“Čini mi se, draga razrednice, da si imala najsjanije oči. Ako do svog gimnazijskog školovanja nisam shvatila šta nosi izreka ‘oči su ogledalo duše’, ti si mi pokazala na vlastitom primjeru.
Bila si odgajatelj pa tek onda profesor. Imala si empatiju, širila si ljubav, davala si podršku. Naš jezik bile su poezija i proza, roman i ep. Imala si, zaista, umjetničku dušu. Zaslužila si mnogo više i mnogo bolje. Zanemarit ću način na koji si ‘otišla’ i pamtit ću te baš u liku u kojem smo se svakodnevno sretale. Vedra, nasmijana, blaga, susretljiva i umjerena.
Završit’ ću sve sjećajući se tvoga lika i izraza lica kada si nam pročitala posljednji stih Maka Dizdara:
‘… valja nama preko rijeke!'”, navela je Samra Duraković Gluhić.
Jedan od njenih učenika je također napisao:
“S iskrenim bolom i velikom tugom upućujem posljednji pozdrav mojoj dragoj profesorici bosanskog jezika, Emiri Šehagić. Od svih cijenjenih profesora moje gimnazije Vas sam izuzetno cijenio. Bili ste vrstan lingvista, strogi, ali pravedni, a Vaše jedino mjerilo razlikovanja nas učenika bilo je znanje.
Ono što je zadesilo Vas i cijeli naš grad je nezapamćena tragedija, nešto najstrašnije što se desilo u mom životu. Rahmet Vam duši, draga naša profesorice”, napisao je jedan od njenih učenika. prneosi “Radiosarajevo“.
