Ahmad je radio na gradilištu u Tel Avivu kada je Hamas napao Izrael 7. listopada te se nije mogao vratiti svojoj supruzi i trima malim kćerima zbog rata koji je uslijedio i izraelske vojne blokade. Razgovarao je s njima u isto vrijeme svaki dan, kada su telefonske veze to dopuštale, a čuo se i sa svojom suprugom Shireen, kobnog 8. prosinca.
“Znala je da će umrijeti”, rekao je BBC-ju. “Rekla mi je da joj oprostim za sve loše što mi je možda ikada učinila. Rekao sam joj da nema potrebe da to govori. I to je bio posljednji razgovor između nas.”
U velikom bombaškom napadu na kuću njegovog strica te večeri ubijena je njegova supruga i njegove tri male kćeri – Tala, Lana i Najla.
Ubijena je i Ahmadova majka, četvero njegove braće i njihove obitelji, kao i desetci njegovih tetaka, stričeva i rođaka. Sveukupno više od 100 mrtvih. Više od dva mjeseca kasnije, neka od njihovih tijela još uvijek su zarobljena ispod ruševina.
Prošlog tjedna proslavio je rođendan svoje najmlađe kćeri. Najla bi napunila dvije godine.
“Projektili prvo pogodili njegovu kuću”
Još uvijek govori o njima u sadašnjem vremenu.
“Moje su kćeri za mene ptičice”, govori. “Osjećam se kao u snu. Još ne mogu vjerovati što nam se dogodilo.”
Kako bi mu bilo lakše, uklonio je slike djevojaka s ekrana svog telefona i laptopa.
Nekolicina preživjelih rođaka i susjeda rekli su mu da je projektil prvo pogodio ulaz u njegovu obiteljsku kuću.
“Požurili su van i otišli do kuće mog strica u blizini. Petnaest minuta kasnije, pogođena je i ta kuća.
Četverokatna zgrada u kojoj je obitelj ubijena nalazila se iza ugla medicinskog centra Sahaba u četvrti Zeitoun u gradu Gazi.
Jedan od Ahmadovih preživjelih rođaka, Hamid al-Ghuferi, rekao je za BBC da su, kada su udari počeli, oni koji su pobjegli uz brdo su preživjeli, a oni koji su se sklonili u kuću ubijeni.
‘‘Pogađali su kuću svakih 10 minuta. Bilo je tamo 110 ljudi iz obitelji Ghuferi, naša djeca i rodbina. Svi osim šačice njih su ubijeni.”
Najstarija žrtva 98-godišnja baka, najmlađa dječak star svega devet dana
Preživjeli kažu da je najstarija žrtva bila 98-godišnja baka, a najmlađa dječak star svega devet dana.
Drugi rođak, koji se također zove Ahmad, opisao je kako su izgledali zračni udari.
“Nije bilo nikakvog upozorenja unaprijed. Da neki već nisu napustili ovo područje, mislim da bi bilo još na stotine mrtvih. Uništeno je cijelo stambeno područje.”
Hamid je rekao da su preživjeli do ranih jutarnjih sati pokušavali izvući tijela iz ruševina.
“Pucali iz zraka po nama dok smo ih pokušavali izvući”, ističe rođak Ahmad.
Dva i pol mjeseca kasnije, još uvijek pokušavaju doći do nekih tijela zakopanih ispod ruševina.
“Izvukli smo četiri tijela uključujući suprugu mog brata i mog nećaka Mohammeda, koji je bio raskomadan. Bili su pod ruševinama 75 dana.”
Njihovi privremeni grobovi leže na komadu prazne zemlje u blizini, označeni štapovima i plastičnim folijama.
“Svi su bili civili”
Ahmad, zaglavljen u Jerihonu, nije ih posjetio.
“Što sam učinio da mi oduzimaju mamu, ženu, djecu i braću? Svi su bili civili‘‘, kroz suze govori Ahmad,piše N1
Novinari BBC-ja poslali su upit izraelskoj vojsci o navodima obitelji da je bila meta zračnih napada. Kao odgovor, vojska je rekla da nije bila upoznata s dotičnim udarom i da su Izraelske obrambene snage (IDF) poduzele “izvedive mjere opreza da umanje štetu civilima” u svom ratu s Hamasom.
Zaglavljen u Jerihonu sa svojim ocem, još jednim građevinskim radnikom zarobljenim na Zapadnoj obali, Ahmad još uvijek ponekad zove svoje preživjele rođake u Gazi. Ali nakon što je mjesecima bio zarobljen izvan svog doma, više nije siguran hoće li se ikada vratiti.
“Za koga da se vratim? Tko će me zvati tata?‘‘, zaključuje neutješni Ahmad.
