Interventna spasilačka služba bila je među prvima na terenu kada su poplave i bujice nosile pred sobom kuće i živote. Jedan od pripadnika objavio je na društvenim mrežama kako se odvijalo sve tu noć.
– Jablanička kataklizma. Nešto prije 05 sati ujutro, zvoni telefon, zove načelnik ISS-a, obaviješten od Kantonalne uprave CZ, katastrofalne poplave u Jabanici. Ima povrijeđenih, mrtvih, nestalih. Znam zbog terena da je bujična poplava, i da se mora djelovati odmah. Obavještavam Zamjenika Jedinice za podršku da idemo na teren. Pozivamo ekipu, pakujemo opremu i čamce i krećemo.
Dolazimo do Aleksina hana i put dalje nije prohodan. Spuštamo dva čamca i sa dva tima za djelovanje na vodi krećemo dalje. Polako uviđamo veličinu katastrofe.
Put M17 ispod tunela Prenjska vrata ne postoji, iznad njega, pruga, visi nekih 15 metara u zraku, ispod rupa minimum 10 metara. Obavještavamo nadležne da se obavijeste željeznice i putevi o stanju prometnica.
Grabovičko jezero je jedna kaša od blata i smeća kroz koju motorni čamac jedva ide. Dolazimo ispod naselja Donja Jablanica, odnosno do onoga što je od njega ostalo. Iskrcavamo spasioce i idemo prema selu.
U prvoj kući zatičemo par ljudi, jedan stariji gospodin, cijeli prekriven blatom, u stanju šoka, izgubio suprugu, držao je za ruku dok je voda nije odnijela. Odbija pomoć, nađite mi suprugu.
Njegov komšija nas upućuje na najugroženije. Sa mještanima pronalazimo životno ugrožene, zatim teško povrijeđene, vršimo evakuacije, obilježavamo mjesta gdje su smrtno stradali i pregled terena.
Pravi heroji ove priče su građani Donje Jablanice i okolnih naselja koji su golim rukama u plitkim čizmama, u dekama i priručnim sredstvima izvlačili svoje sugrađane. Hvala Vam od srca.
Mjesto događaja je jedna gomila naplavljenog materijala, ruševina od kuća, vozila i teških stijena, širine pedesetak metara i dužine preko kilometar. Desetina vozila je zatrpana i samo točkovi vire iz materijala. Pojedine kuće su nestale sa lica mjesta, i ne postoji trag da su tu bile.
Dolazimo do pružnog nasipa, gdje je prvo sigurno mjesto i gdje se skupila većina naroda. Tu se sastajemo sa Sabahudinom Spahovićem iz CZ Jablanica, i dogovaramo daljnje postupanje. Izvačimo povrijeđene na sigurno i vršimo evakuaciju po prioritetima, zajedno sa građanima. Stanje na terenu je kontrolisani haos. Poslije spašavanja povrijeđenih organiziramo timove za izvlačenje smrtno stradalih, na više lokacija, u zavisnosti od konfiguracije terena. Neke izvačimo na nasip, a neke čamcima do mosta prema Glogošnici.
Na području iznad pružnog nasipa, desno, prema Džamiji, stvorila se velika vještačka akumulacija koju drže dvije velike stijene. To predstavlja ogromnu opasnost za naselje ispod, pa evakuišemo cijelo naselje. Potom, uz pomoć malog bagera, koji je dovezao jedan mještanin, oprezno radimo prokopavanje drenažnog kanala iz jezera i na taj način kontrolisano ispuštamo akumulaciju.
U međuvremenu pristiže pomoć sa svih strana. MUP HNK na čelu sa Mirzom Rožajcem GSS-ovi, FUCZ, Ronioci, FUP, Vatrogasci, Hitne pomoći, Rafteri…. Preskočio sam sigurno neke, neka oproste. Cijelo vrijeme sam u telefonskom kontaktu sa svim relevantnim institucijama koje imaju veze sa kriznim djelovanjem.
Organizuje se dolazak hidrauličkih alata, hrane, vode, ručnih alata za kopanje, teških mašina za kopanje, vreća za smrtno stradale, dronovi, demineri, reflektori za nastavak akcije po noći, šatori, agregati, pumpe visokog kapaciteta…….. Pomenuta akumulacija je kontrolisano ispuštena više od jednog metra i više ne prestavlja realnu opasnost. Nastavljamo sa drenažom, čekamo pumpe visokog pritiska, dolazi vojska sa teškim mašinama i počinje čišćenje puta M17.
Ponovo upućujemo spasioce na mjesta gdje sumnjamo da ima još unesrećenih. Hidrauličnim alatima podižemo i siječemo pronađena vozila i provjeravamo da li neko ima u njima. Obilježavamo kuće u kojima je, po izjavi rodbine bio neko, ali su totalno zakopane, da ih pregledamo posle kada teške mašine dođu do njih. Pojedine kuće, u kojima su potencijalno stradali, su toliko statički nestabilne, da nisu sigurne za ulazak spasioca, pa ih obilježavamo i bit će pregledane kada se steknu uslovi za to. Akcija traje do kasnih popodnevnih sati.
Sve što je imalo smisla je urađeno, dalje mogu djelovati samo teške mašine i eventualno ronioci u grabovičkom jezeru ukoliko se nestali ne pronađu ispod ruševina. Brojke unesrećenih i spašenih će iznijeti relevantne institucije, kada ti podaci budu zvanični,piše Avaz
Čitajući medije, i gledajući cijelu situaciju sa lica mjesta, primjetio sam nepotrebne animozitete između raznih institucija. Dragi prijatelji NE TREBA NAM TO. Svi smo na istom tragu i imamo iste namjere. Lako je biti general posle bitke, i kritičar iz fotelje.
Treba unaprijediti “Krizni Menadžment”, odnosno upravljanje incidentom. Nema potrebe dovući 200 pripadnika raznih spasilačkih službi 5 sati posle incidenta. To su sve dobri ljudi, velikog srca, ali nema potrebe za njima. Ako šaljete 5 bagera, onda pošaljite i 10 kamiona, da odmah taj materijal odvoze, nema ga koristi prebacivati sa jednog mjesta na drugo. Edukacija o djelovanju u kriznim situacijama službi koje prve zaprime informaciju je od krucijalne važnosti, na tome insistiramo već dugo godina, i nikako da dođe do implementacije jednog takvog projekta.
Na kraju, hvala svima od srca, opet se nekako pokaže da smo nažalost najbolji i jedinstveni u velikim tragedijama – napisao je Goran Mitrić.
