“Struja je najprije isključena 2015. godine, pa je kasnije jedan čovjek uključio na crno, a onda je 2017. godine taj sat izvađen i trajno blokiran. Dug je s kamatom oko 3.780 KM”, priča tridesetjednogodišnji Vladimir, koji sa suprugom Gordanom iščekuje deveto dijete.
Tražio je, kaže, da priključi struju na svoje ime, da napravi reprogram, ali to mu, tvrdi, nije dozvoljeno, nego su nadležni tražili da se odjednom uplati cijeli iznos, što Đuričići nisu u mogućnosti, pišu “Nezavisne“.
“Kuća u kojoj mi sada živimo je porodična kuća. Sat za struju je na pokojnom djedu, koji je umro još 2008. godine i sada mi traže da platim kompletan dug kako bi mi priključili struju”, kazao je Vladimir.
Zbog električne energije je hranitelj ove porodice jednom prilikom završio i iza rešetaka i to zbog novčanog iznosa od 300 maraka.
“Došli su da mi naplate kaznu od 300 maraka zbog tog što je ranije na crno uključena struja. Rekli su mi da mogu da platim ili da idem u zatvor. Izabrao sam da idem u zatvor tri dana jer nisam imao novca da platim struju”, ispričao je ovaj čovjek, čije se ispucale ruke bore da nadničenjem u šumi svojim mališanima obezbijede makar ono osnovno.
Osim Vladimirovih ruku, ispucali su i zidovi porodične kuće, sagrađene još početkom osamdesetih, a koji sada svjedoče mukama s kojima se Đuričići svakodnevno suočavaju.
“Najviše bih voljela da imam kupatilo i dnevni boravak. Sada djecu kupam u banjici i vodu grijem na šporetu, jer moraju biti uredna i ići u školu, ne mogu biti svakakva. Odem i kod sestre ili zaove pa ih i tamo okupam”, priča za “Nezavisne” Gordana, koja, iako u sedmom mjesecu trudnoće, veš pere ručno.
Ono što joj najviše olakšava život su, kaže, poslušni mališani, koji joj pomažu, dobro uče i dobro se slažu.
“Najmlađi Dragomir je velika maza i on je stalno sa mnom, nikom drugom neće. Najstariji je Kristijan, on je peti razred, Srđan i Vladan su drugi razred, a djevojčice Vladana, Vedrana i Kristina još ne idu u školu. Imamo i sina Vedrana, on je trenutno kod moje sestre otišao”, ispričala je dvadesetsedmogodišnja Gordana.
Kako kaže, ogrev imaju jer Vladimir radi u šumi, a od primanja imaju dječji dodatak od 140 KM, a prima i materinski dodatak od 405 maraka, koji je već pred istekom jer će maleni Dragomir uskoro napuniti godinu dana.
Iako često nemaju ni ono osnovno, mališani Đuričića osmijeh s lica ne skidaju, a najveća zanimacija su im bijela maca, vjerni pas Medo i štene Linda, kojem je njihov otac odabrao ime.
“Najviše bih volio da imam kupatilo. U školi mi je dobro i dobar sam učenik”, rekao je osmogodišnji Srđan, koji se sa sestrama i braćom slaže odlično.
I jedanaestogodišnji Kristijan voli da ide u školu i dobar je učenik, a dok mnoga djeca danas sanjaju o tabletima i najnovijim računarima, njemu su najveći san kupatilo, dnevni boravak i struja.
I dok je Dragomir materina maza, stidljiva Vedrana se uplašeno skrivala iza očevih nogu, bježeći lagano u trošni sobičak u kojem sedmoro malenih Đuričića zajedno spava.
“Samo najmlađi bato spava s mamom i tatom, mi smo ovdje svi zajedno u sobi”, rekao je mlađahni Vedran grleći uplašenu sestricu i nadajući se da će uskoro njegove malene okice ugledati nekog crtanog junaka na TV-u, ako ponovo budu imali struju.
