Nesreće u rudnicima mrkog uglja u Bosni i Hercegovini česta su pojava. Nekada završe sa lakšim, nekada sa težim povredama, a, nažalost, ponekad i sa smrtnim ishodom.
U rudarskoj nesreći koja se dogodila u januaru ove godine u Rudniku mrkog uglja (RMU) Breza smrtno je stradao 47-godišnji Adis Zaimović.
Stanovnici Breze žive i umiru kao rudari. Ovo zanimanje se prenosi s koljena na koljeno, s generacije na generaciju. Svaka porodica ima najmanje jednog rudara, a to zanimanje je prilično popularno u ovom, kako kažu stanovnici, rudarskom gradu.
Iza stradalog Zaimovića su ostali supruga i troje djece, od kojih je dvoje maloljetno. Supruga ne radi, a djeca idu u školu. U trenutku smrti Zaimović je bio kreditno zadužen kod Addiko Bank d.d. Sarajevo, a ostalo je oko 70.000 KM duga, javlja Anadolu Agency (AA).
Formalna procedura u ovakvim slučajevima je da nasljednici sa imovinom nasljeđuju i dugove, koje nastavljaju plaćati ili se iz imovine vrši namirenje.
Međutim, u slučaju ove porodice pomogli su ljudi dobre volje – njegove kolege iz rudnika i banka, što nije toliko čest slučaj u BiH, ali i šire.
Njegove kolege iz rudnika su otplatile 50 posto duga, a banka je oprostila ostatak od oko 35.000 KM. Ovo je jedan od rijetkih slučajeva, možda i jedini u BiH, gdje je banka izašla u susret porodici koja se ionako našla u strašnoj situaciji zbog gubitka člana porodice.
Iz rudnika i banke su ovih dana posjetili porodicu i uručili im poklone, prvenstveno za djecu pred početak nove školske godine.
Supruga Aldijana kroz suze priča o tragediji koja ih je snašla. Uz nju su i djeca – sin Anel (17) i kćerka Anela (11). Zahvalna je svima koji su im pomogli u teškoj situaciji. Pored tragičnog gubitka supruga, kako je kazala, bila je zabrinuta i kako će otplatiti kredit. Na svu sreću, tu su bile kolege njenog supruga i banka koja im je mnogo pomogla.
“Sami znate šta se dogodilo 14. januara. Djeca i ja smo ostali u svim tim problemima i sa kreditima. Adisove kolege su nam puno pomogle, u svemu, rudnik, a banka posebno. Izašla nam je u susret”, ispričala je Aldijana.
Nezaposlena je, a nakon suprugove smrti, koji je jedini radio, kredit je postao ogroman problem.
“Trenutno imamo 470 KM panzije, rudnik je tu, uvijek su tu za djecu, pomažu nam. Sin ide u Vareš u školu, kćerka će u šesti razred. Djeci trebaju sveske, knjige, odjeća, obuća, ruksak…”, kazala je Aldijana.
Emir Jildizlar, menadžer koorporativnih komunikacija Addiko Bank Sarajevo, rekao je da banka kontinuirano vodi računa o lokalnim zajednicama u kojim djeluje, ali i o pojedinačnim klijentima koji žive i rade u tim zajednicama.
“Ovaj tragični slučaj u Brezi je praktičan dokaz tog našeg djelovanja, naše aktivnosti. Nakon što smo dobili zahtjev od sindikata sa molbom da reprogramiramo ostatak duga, da oni plate pola kredita kojeg je rahmetli Adis imao, mi smo odlučili da otpišemo ostatak duga kako bismo na taj način olakšali porodici. Ukupno zaduženje u trenutku pogibije je bilo oko 70.000 KM. Banka je otpisala iznos od 35.000, nakon što su Adisove kolege zajedno sa menadžmentom rudnika uplatile 35.000”, pojasnio je Jildizlar.
Nada se da će ovaj njihov primjer poslužiti drugim bankama i kompanijama da djeluju odgovorno u zajednicama u kojima rade.
Amir Kadrić iz Odbora sindikata rudnika, podsjetio je da su odmah nakon pogibije otišli da posjete Adisovu porodicu koja im je rekla za kredit.
“U dogovoru sa menadžmentom krenuli smo sa akcijom dobrovoljnog prikupljanja novčane pomoći, da bi isplatili jedan dio kredita”, rekao je Kadrić.
Uprava je stupila u kontakt sa Addiko bankom u cilju iznalaženja načina za lakšom otplatom duga.
“Pošto je porodica u teškoj materijalnoj situaciji, kao i svi rudari, organizovana je akcija prikupljanja novčanih sredstava. Isplatili smo dio kredita. Ovo je teško zanimanje, kod nas se svaki dan dešavaju povrede. Rudari se solidarišu”, naglasio je Kadrić.
Zahvalio se i banci na humanom činu.
