U intervjuu s dr. Tatjanom Paić-Vukić, znanstvenom savjetnicom u Arhivu HAZU, saznajemo koja su djela iz Orijentalne zbirke HAZU posuđena za izložbu te kako ona oslikavaju bogatstvo bosansko-islamske kulturne baštine. Razgovaramo o važnosti saradnje HAZU-a u očuvanju kulturnog naslijeđa kroz ovakve projekte, i drugim pitanjima.
„Iz fundusa Orijentalne zbirke Arhiva HAZU posuđene su tri rukopisne knjige, koje su odabrane u dogovoru s organizatorima izložbe. Jedna od njih sadrži djelo Poklon učiteljima i dar učenicima, koje je na arapskom 1609. godine napisao Šejh Muslihuddin Musafi, prema mjestu rođenja nazvan Kninjaninom. To je zbirka savjeta i izreka o učenju i poučavanju što ju je Muslihuddin sastavio za učenike svoje medrese u Banjoj Luci“, kaže Paić-Vukić.
Drugi je rukopis komentar Taftazanijevog djela iz logike. Autor komentara je Mostarac Mustafa sin Jusufov, poznat kao Šejh Jujo, a i prepisivač je Mostarac, Ahmed sin Huseinov.
„Možemo pretpostaviti da su lijepo iluminirano zaglavlje na prvoj stranici, kao i raskošan kožni uvez s prijeklopom i ukrasima u zlatotisku, također izradili Bošnjaci. Taj rukopis potječe iz 18. stoljeća. U trećem je rukopisu prepisan Bulbulistan (Vrt slavuja) Šejha Fevzija Mostarca, jedino sačuvano prozno djelo na perzijskome iz pera Bošnjaka. Prijepis je izradio Mostarac Mustafa Naimić sin Salihov 1750., svega tri godine nakon autorove smrti. Taj rukopis korespondira s izlošcima o Milivoju Mirzi Abdurahmanu Maliću, rodom iz Imotskog, koji je živio na Sušaku u današnjoj Rijeci. Godine 1922. primio je islam, u Parizu je studirao perzijski, arapski i turski jezik, doktorirao na Sveučilištu Sorbonne upravo radom o Fevzijevu Bulbulistanu i preveo to djelo na francuski“, objašnjava T. Paić-Vukić.
Na osnovu ovog opisa tri rukopisa odabrana za izložbu, kako ocjenjuje, može se vidjeti da su to primjerci djela Bošnjaka na arapskom i perzijskom jeziku, koji potječu iz 17. i 18. stoljeća.
„Oni su svjedočanstva intelektualnog života u osmanskoj Bosni, raznovrsnosti stilova arapskog pisma kojima su se služili prepisivači, načina likovnog ukrašavanja rukopisa i umijeća lokalnih knjigoveža“, dodala je.
Tatjana Paić-Vukić govorila je i o važnosti saradnje između HAZU-a i projekata kao što je ova izložba.
„Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti uvijek kad je to moguće izlazi ususret organizatorima izložbi koji žele posuditi predmete, slike, knjige ili dokumente iz neke od njezinih muzejsko-galerijskih jedinica ili arhiva. Kad govorimo o izložbi ‘Pod nebom vedre vjere’, ta suradnja omogućuje autorima da pokažu vezu između pojedinih izložaka i sredine u kojoj se izložba priređuje, a posjetiteljima da doznaju da se u Zagrebu, u HAZU, čuva vrijedan dio rukopisne baštine Bošnjaka“, kazala je Paić- Vukić.
Također, osvrnula se na ulogu Orijentalne zbirke HAZU u očuvanju kulturne baštine i poticanju akademskih istraživanja.
„Od osnutka Akademijine Orijentalne zbirke 1927. godine u njoj se čuvaju prikupljeni rukopisi i dokumenti i daju na uvid strankama. Njima se najviše bave istraživači opće i kulturne povijesti Osmanskog Carstva i povijesti književnosti stvarane na osmanskom, perzijskom i arapskom jeziku. S obzirom na to da velik dio fundusa Zbirke čine primjerci djela čiji su autori, prepisivači i bivši vlasnici Bošnjaci, ona je posebno važna istraživačima povijesti osmanske Bosne i bošnjačkog kulturnog naslijeđa. U posljednjih deset godina, otkako je Institut Yunus Emre iz Republike Turske organizirao i proveo digitalno snimanje cjelokupnog gradiva Zbirke, ono je postalo dostupnije znanstvenicima, što je svakako dalo poticaja daljim istraživanjima“, pojašnjava dr. Paić – Vukić.
S obzirom na bogato iskustvo sagovornice u radu s rukopisima i arapskom poezijom, razgovarali smo i o izazovima i zadovoljstvima koja donose prevođenje i istraživanje tih tekstova.
„Istraživanje rukopisa i prevođenje arapske poezije moje su dvije ljubavi, no one se malokad izravno susreću jer rukopisi pripadaju osmanskom razdoblju, a arapski pjesnici čiju poeziju prevodim naši su suvremenici. U istraživačkom radu najviše se bavim izvorima za kulturnu historiju Osmanskog Carstva, ponajprije osmanske Bosne. I u tim se izvorima, među ostalim sadržajima, nađu pjesme, ali za razliku od objavljene suvremene poezije, njih treba prvo pažljivo pročitati, izaći nakraj sa specifičnostima autorova ili prepisivačeva duktusa, pa i s pravopisnim i gramatičkim pogreškama koje nam otežavaju razumijevanje teksta. Rad na rukopisima zahtijeva veliku upornost i strpljenje, ali nas i nagrađuje osjećajem zadovoljstva kad uspijemo rasvijetliti poneki segment povijesti ili od zaborava otrgnuti ljude koji su živjeli prije više stoljeća“, rekla je Paić-Vukić.
Dodala je da željno čeka otvorenje ove izložbe, koju, nažalost, nije stigla posjetiti u Sarajevu, gdje je prikazana cjelovita postavka.
„Dojmilo me se ono što sam vidjela na fotografijama i doznala prateći internetsku stranicu projekta ‘Pod nebom vedre vjere’. Svima koji su angažirani na osmišljavanju i postavljanju izložbe želim uspješan dovršetak tog zahtjevnog pothvata“, poručila je znanstvena savjetnica u Arhivu HAZU dr. Tatjana Paić-Vukić.
Podsjećamo, svečano otvaranje ove izložbe u Zagrebu, jedne od najvećih izložbi tog tipa, predstavljat će veliki događaj za regionalnu i europsku kulturnu, ali i širu javnost. Za posjetitelje će biti otvorena do 15. novembra, svaki radni dan od 10.00 do 19.00 sati.
