Kako je navela u emisiji, ljubav prema pisanju drži je živom.
Spisateljica Vedrana Rudan u HTV-ovoj emisiji “Nedjeljom u 2” otvoreno je govorila o borbi s bolešću, potresnim trenucima za nju i njenu porodicu.
Kako je navela u emisiji, ljubav prema pisanju drži je živom.
“Imam izuzetno agresivan rak žučnih kanalića koji se vrlo teško otkriva”, rekla je Vedrana Rudan, a budući da se redovno kontrolisala, rak je bio operabilan.
Nakon nalaza koji je pokazao da su se metastaze proširile, Vedrana Rudan odlučila je da će otići u Švicarsku, piše HRT.
“Odlučila sam davno, rekla sam u mnogim intervjuima, ne želim umirati na rate. Ja hoću eutanaziju”, izjavila je.
Na internetu je vidjela da to stoji 17.000 eura (nešto više od 23.000 KM), od supruga i djece dobila je potporu, a onda je slijedila komunikacija sa Švicarskom. Poslala je prevedene nalaze i bila prihvaćena kao kandidat za eutanaziju.
U vezi s tim, kazala je, protokoli u Švicarskoj vrlo su drastični, vode intervjue, provjeravaju jeste li pri sebi, želi li vas rodbina ubiti… Napisali su joj i da mnogi traže eutanaziju, ali ih 85% odustane. S obzirom na to da je u međuvremenu onemoćala toliko da nije mogla ni ući u automobil, a kamoli otići u Švicarsku, od te je namjere odustala.
Sada je na hemoterapiji jer su joj liječnici predočili statistiku, mogućnosti i podatke na temelju kojih bi si trebala dati šansu. Vi ste neizlječivo bolesni, nikada se nećete izliječiti, ali postoje neke statistike, rekli su joj liječnici.
“Ta moja djeca, koji su odrasli ljudi, sin mi ima 50, kći 46 godina, kada su čuli da postoje neki brojevi, a neću ih spominjati jer nisu vrijedni spomena, rekli su mi: Mama, svaki dan je dobitak. Ostani, ostani, ostani. Muž me hvata za nogu: Ti si tu, ti si tu! Mislim, kako sam ja tu? Ja sam tu, kemoterapija, kriza, bolnica gdje te dignu, vratiš se doma, kemoterapija, kriza, bolnica… To definitivno nije život koji bih ja htjela. A s druge strane imaš dvije 50-godišnje bebe koje te hoće, imaš muža koji te ne da. Mi smo izuzetno povezani”, kazala je Vedrana Rudan za HRT.
Nije željela odgovoriti na pitanje kako bi se ona ponašala da je u sličnoj situaciji. Na pitanje je li pritisak okoline na neki način prevladala, odgovorila je: “Ne, ne, to ubija. To ubija”
Proces kroz koji prolazi nije utjecao na to da se eventualno više poveže s obitelji ili produbi ljubav jer ta ljubav i snažna povezanost već postoje, piše HRT.
Vedrana Rudan i dalje radi. Obožava pisanje, posebno blog jer je to kratka forma. Prisjetila se kritike njezine knjige koju joj je uputio Igor Mandić.
Nadahnuto je rekao da sam post-it pisac. Ja to volim, kratka forma je najteža. Osjećam potrebu da pišem. I kad pišem, ja sam živa, kazala je. Teško joj je raditi jer je “prsti ne slušaju”, pa joj pomaže suprug koji dešifrira njezin tekst i pretvori ga u suvisao. Sin joj tekst potom stavi na blog, a kad vidi da ga mnogi prenose, posebno je zadovoljna.
Teški bolesnici dobivaju određenu financijsku pomoć, ali za to im je potrebno rješenje, koje čeka 160.000 ljudi, kazala je Rudan navodeći primjere ljudi koji teško do tog novca dolaze. Spomenula je i slučaj prijateljice Ranke Hlača koja boluje od raka pluća, a novac nikako da joj stigne.
“Ja sam dobila to, šta bi rekao jedan vaš gost iz jedne jako dobre emisije o autizmu, preko lakata. Ja ću to priznati. Ima jedan odličan portal, zove se Mirovina HR, gdje su savjeti kako doći do toga. Ti moraš imati odvjetnika, pa ćeš dobiti, ali treba odvjetnika i platiti. Ali mi šutimo, mi mislimo da je to normalno”, kazala je.
Na pitanje je li u ovome intervjuu željela naglasiti da je drugačija majka nego što su ljudi stvorili dojam o njoj, Rudan je kazala da se ona ne želi ispričavati tim ljudima i da ona piše ono što želi.
“Ja sam slobodna, a to mi zamjeraju najviše žene”, kazala je. Naglasila je da cijeli život pruža otpor, da je uistinu ponosna na sebe što prodaje priče, a da sebe nije prodala.
Za kraj emisije na HRT-u, poručila je: “Želim reći da ima jako puno ljudi koji me vole i da ja volim njih i da sam besmrtna i neka moju smrt shvate kao odlazak na područje bez signala.”
