Posebno i počasno mjesto u ovoj muzejskoj kolekciji, koju Zlatan uz pomoć kćerke svako malo usjaji i očisti od prašine i ‘odbrani’ od paukova, zauzima i jedan stari džepni sat. Pripadao je Zlatanovom djedu Bajazitu, vlasniku prve automehaničarske radnje u Prijedoru. Sat i danas precizno radi kao i 1925. godine, kada ga je Bajazit kupio u Velikoj Gorici.
– Majka je dala taj sat mom tati, tako da je on bio kod nas u kući. Tek kasnije kada sam počeo skupljati te stare eksponate, uzeo sam djedov sat i stavio ga na počasno mjesto. On je i najvrijedniji u mojoj kolekciji – s neskrivenim ponosom priča Zlatan, koji pripada jednoj od najstarijih prijedorskih porodica.
Uspomenu na Bajazita čuva i njegov sin Eniz Suljanović (84). Priča da je njegov otac bio vlasnik prve automehaničarske radnje u Prijedoru.
Išao u Grac
– U Prijedoru su tada, te 1925, bila dva vozila, jedno doktora Mladena Stojanovića, a drugo Milutina Kovačevića, vlasnika prve benzinske pumpe. Moj otac išao je u Grac da ga nabavi, a poslije je auto kupio i sebi. Poslije su aute kupili i Henići, Pinteri, Kapetanovići, Rapići… – priča Eniz, koji se sjetno sjeća da je u jednom trenutku pet braće Suljanovića s ocem radilo u toj radioni koja je zatvorena daleke 1956. godine.
Ponude za prodaju
Zlatanu svakodnevno stižu ponude da nešto iz kolekcije proda. No, ne želi to.
– Kada bih nešto od toga prodao, to opet ne bih mogao nabaviti. Za sada ne mislim ništa prodavati, mada sam neke eksponate morao ‘izbaciti’ vani, jer je mjesta u ovom prostoru sve manje – kaže Zlatan, piše “Avaz“.
