Kasniji pokušaji promjena nisu pali na plodno tlo, a imena su se, nažalost, zadržala sve do danas. U prošloj godini studenti Sveučilišta samoinicijativno su zamijenili table u Ulici Mile Budaka, te su na istim mjestima postavili table sa natpisom ‘Ulica Cvijetina Spuževića’.
‘Spuževićeve table’ su se, ipak, tamo zadržale svega nekoliko dana. Godinu kasnije na stranici “Change.org” pokrenuta je peticija kojom se od visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka i OHR-a zatražilo ukidanje ‘ustaških naziva ulica’ u Mostaru.
Peticija je pokrenuta povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta, a pokretači su bili aktivisti Ivan Šušnjar i Vuk Bačanović.
– Raduje podrška sa različitih strana i od ljudi različitih političkih uvjerenja. Međutim, još nema konkretne akcije. To što su gradske institucije blokirane nije izgovor. Najprije bi hrvatski političari morali izvršiti direktan pritisak na visokog predstavnika, da svojim ovlastima ukine ove nazive, zamjeni ih predloženima, a kada se gradsko vijeće konačno uspostavi, onda možemo raspravljati i o alternativnim imenima, kazao je Bačanović.
Dugogodišnji mostarski novinar i aktivista Alija Behram smatra da visoki predstavnik ipak nije prava adresa za rješavanje ovog problema. Mišljenja je da se nazivi ulica moraju urediti u Gradskoj upravi, podsjećajući da je u vrijeme dok je Grad imao vijeće, prvi čovjek Ljubo Bešlić iskazao dobru volju da se problem na zadovoljstvo svih i riješi.
– Ako danas postoji način da se podižu veliki krediti, da se netransparentno i bez uvida troši gradski novac, onda smatramo da postoji i način da se iznađe rješenje da se promijene nazivi ulica i bez gradskog vijeća, cijeni Behram.
Podsjeća da u Republici Hrvatskoj dugo već ne postoje nazivi ulica po nosiocima i protagonistima hrvatskog fašističkog pokreta.
– U Hrvatskoj su ponosni na pjesnike, pisce i druge ugledne historijske ličnosti. Nažalost, u Mostaru je dio ulice oduzet Aleksi Šantiću. Tužno je i što Gimnazija koja je do 1992. nosila Šantićevo ime, danas to nije, kao što je tužno i da jedna od osnovnih škola u gradu više ne nosi ime Osmana Đikića. Zabrinjavajuće je ni što grad nema ulicu Mujage Komadine. Jedna od osnovnih škola kasnije je dobila njegovo ime, ali joj je prethodno oduzeto ime Salke Peze, velikog revolucionara i antifašiste koji je poginuo na Sutjesci. To je poigravanje sa tradicijom, zaslugama i historijskim ličnostima. Mostar mora imati i ulice Svetozara Ćorovića, Hamze Hume, Predraga Matvejevića i Tina Ujevića, ističe Behram.
Na kraju je kazao i da grad čije ulice nose imena Budaka, Francetića, Vokića ili Lorkovića, ne može biti evropskom prijestolnicom kulture.
