Brojni su gradovi, općine, sela i naselja u Bosni i Hercegovini kroz povijest mijenjali svoje nazive. Na to su najviše utjecale povijesne i društvene prilike i neprilike, piše Večernji list BiH, piše “Radiosarajevo.ba“.
Vratili mu ime
To se posebno dogodilo u novijoj povijesti, a, kako stvari stoje, tako će se nastaviti i ubuduće. Duvanjski je kraj po tome posebna priča za sebe. Tomislavgrad spada među općine koje su više puta mijenjale svoj naziv. U vrijeme socijalističke Jugoslavije Tomislavgrad se zvao Duvno. No, 1990. godine žitelji ove općine svome su mjestu vratili ime Tomislavgrad, kako se općina zvala od 1928. do 1945. godine. U srednjem vijeku Tomislavgrad se zvao Županjac, u vrijeme Osmanlija Županj Potok i Sedžidedid, a za vrijeme Austro-Ugarske ponovo Županjac. Najraširenija je pretpostavka da naziv Duvno potječe od ilirske riječi delme, što znači ovca, a ima i mišljenje da se u korijenu del- ili dal- krije indoeuropska osnova za pojam dol, dolinu.
I Široki Brijeg vratio je svoje ime. Radoslav Dodig pisao je kako je naziv Široki Brijeg dobio najprostraniji od triju brjegova koji se uzdižu iznad ovoga grada – bili su to Burića brig, brig Stražnica i Široki brig. Dolaskom franjevaca na taj brig, na kojem podižu crkvu i samostan 1846. godine, ovo mjesto postaje Široki Brijeg. No, 1952. godine prošlog stoljeće komunističke vlasti Široki Brijeg preimenuju u Lišticu po istoimenoj rijeci, koja je dobila ime po naselju Lise. Sadašnje urbano područje širokobriješkog kraja zvalo se Lise, a jedno vrijeme dio Širokog Brijega u blizini mlinice s ćemerom (ćemer na turskom znači svod) zvao se Ćemer. Postoji i mišljenje da za taj naziv ne postoje dovoljno relevantni dokazi. S demokratskim promjenama 1991. godine općina Lištica preimenuje se u Široki Brijeg koji 2014. godine dobiva status grada.
Središnji dio današnje općine Grude nekada se zvao Bostan. Grude su postale općinom 1955. godine od dijelova općina Široki Brijeg, Posušje i Ljubuški, a naziv su dobile po naselju iznad sadašnje grudske crkve. Neum je do 1978. godine pripadao općini Čapljina, a naziv je dobio po dva kilometra udaljenom selu u unutrašnjosti. Ovo mjesto 533. godine spominje se pod nazivom Neumene.
Grad iznad hladne vode
I općina Čitluk mogla bi uskoro promijeniti ime. Naime, u tijeku je inicijativa da općina Čitluk promijeni naziv u Brotnjo, a Čitlukom bi se trebao zvati samo uži, središnji, urbani dio ove općine. Brotnjo (ili Broćno) dobilo je ime po biljci broć, kojom se u starija vremena bojalo sukno. Čitluk je dobio naziv po riječi čitluk (čifluk), a označava spahijsko imanje u doba osmanlijske vlasti. Tu je i inicijativa da mjesto Svinjarevo kod Kiseljaka u središnjoj Bosni promijeni ime u Mahala Polje jer u tom mjestu uglavnom žive Bošnjaci muslimani. Livno se nekada zvalo Lijevno, a za vrijeme Osmanlija do Berlinskog kongresa 1878. zvalo se Hlivno. Porfirogenet ovo mjesto naziva Hlevena, a naziv vjerojatno potječe od staroslavenskoga xlev’b, u značenju kuće, staje, najvjerojatnije kao posuđenica iz pragermanske rječi hlaiva, a znači jama, rupa. Radoslav Dodig u svom “Kulturno-povijesnom vodiču kroz Hercegovinu i Bosnu” pisao je kako se Ljubuški prvi put spominje 1435. pod imenom Glibussa. Postoje dvije pučke predaje o nastanku imena Ljubuški. Prva kaže da je herceg Stjepan Vukčić Kosača sagradio ženi tvrdi grad iznad hladne vode Ljube (danas vjerojatno vrelo Gožulj), a druga pučka predaja spominje Kosačinu ženu Ljubušu ili Libušu, u čiju je čast podignut grad.
Socijalistička BiH imala je 109 općina, a sada BiH ima 143 općine, 79 u Federaciji BiH, a 64 u Republici Srpskoj, a tu je i Distrikt Brčko. U RS-u u nizu općina i gradova izbrisan je prefiks “bosanski”. Bosanski Brod, Bosanski Šamac, Bosanska Gradiška, Bosanski Novi, Bosanska Krupa i Bosanska Dubica sad u RS-u imaju naziv Brod, Šamac, Gradiška, Novi Grad, Krupa na Uni i Kozarska Dubica. No, na nekim aktualnim popisima općina na Wikipediji i dalje stoji devet općina s prefiksom “bosanski” – Bosanska Gradiška, Bosanska Dubica, Bosanska Kostajnica, Bosanka Krupa, Bosanski Brod, Bosanski Novi, Bosanski Petrovac, Bosanski Šamac, Bosansko Grahovo i Bosansko Petrovo Selo.
Zanimljivo je kako su se kroz povijest zvali neki veći gradovi i kako su nastali njihovi nazivi. Sarajevo je dobilo ime po turskoj riječi saray, a znači dvor, utvrda, a riječ ovasi znači polje. Pa bi Sarajevo “u prijevodu” značilo Polje oko Dvora! Prije se Sarajevo zvalo Vrhbosna. Prvi put Vrhbosna spominje se 1244. godine u Povelji kralja Bele IV. Imenom Saraj Ovasi prvi put spominje se 1477. godine u spisima Ajas-bega.
Mostar je po jednim autorima dobio ime po mostarima, čuvarima mostova na obalama Neretve, a po drugima po dvjema kulama koje su se u narodu zvale mostare. Radoslav Dodig u svom “Kulturno-povijesnom vodiču kroz Hercegovinu i Bosnu” navodi da postoji mišljenje da se u nazivu Mostar krije slavenska preoblika ilirskog naziva Martar. Po nekim izvorima, Mostar se u rimsko doba zvao Martar. Mostar se u pisanim dokumentima spominje 1452. godine. Dubrovčani ga u svojim spisima zovu malim naseljem s dvjema kulama oko drvenog mosta, učvršćenog lancima. Banja Luka u 15. stoljeću pripadala je bosanskim plemićima i hrvatskom banu Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću. Tada se javlja naziv Banja Luka. Po filolozima pridjev banj znači banov (potječe od arapske riječi bajan, a znači bogat). Imenica luka znači zaravan, livada uz rijeku. Zanimljivo je da se područje Banje Luke u vrijeme Rimljana zvalo Ad Fines. Ime Tuzle veže se uz riječ sol. Rijeka Jala koja protječe kroz Tuzlu dobila je ime po grčkoj riječi jalos, a znači sol. Grad se zvao Castron de Salenes (na grčkom), Salenos, Ad Salines (na latinskom), Soli (na južnoslavenskom), Memlehatejn (na arapskom), Memleha i Zir (na perzijskom) te Tuzla. Turska riječ tuz znači sa solju, posoljen, solana.
Bazenica, bazga, zova…
Bihać ili Bišće prvi put spominje se 1260. godine u Povelji ugarskog kralja Bele IV. pod nazivom Wyhygh. Bio je slobodni kraljevski grad i zvao se Otok Svetog Ladislava. Riječ bihać pojavljuje se u oblicima bišće, bijač, bihak i bihag, a označava kraljevsko dobro. Bihaćko područje nekad je zauzimalo središnje mjesto u Kraljevini Hrvatskoj. Naziv Zenica, po nekim mišljenjima, izvodi se od riječi bazenica, bazga, zova. Postoji i legenda po kojoj je Katarina Kosača prilikom odlaska rekla: “Osta zenica oka moga!”. Srebrenica je dobila ime po rudniku srebra. Trebinje se prvi put spominje u 10. stoljeću pod nazivom Tribunia, kasnije kao Travunija. Današnji naziv datira od 16. stoljeća. Brčko se od 1878. godine zvalo Brčka, a od 1912. godine Brčko. Brčko je dobilo ime po turskoj utvrdi Beroska. Zanimljivi su latinski nazivi mjesta na području današnje BiH u rimsko doba. Prema dostupnim podacima, Zenica se zvala Bisteu, Zvornik Addrium, Srebrenica Argentaria, Mostar Martar, Jajce Leusaba, Travnik Admetrice…
