Rodio se u ličkoj graničarskoj porodici kao Mihajlo (Mićo) Latas, u Janjoj Gori u Lici, piše “Slobodna Bosna“.
Otac Sofronije tu je službovao.
Kao oficirsko dijete učio je kadetsku austro-ugarsku školu u Gospiću i stupio u austougarsku vojsku kao kadet-narednik.
Zbog problema s kockanjem, otac mu je optužen za pronevjeru novca iz vojne blagajne, a Mićo je, kako se ne bi otkrila sramota preuzeo odgovornost na sebe i pobjegao u Bosnu 1827. godine.
Omer-paša Latas – Public
Iste godine u Banjoj Luci je godine prešao na islam u Ferhat-pašinoj džamiji, a nakon toga se zaputio u Vidin gdje boravi kao sluga turskim vojnicima. Inteligentnog mladića primijećuje zapovjednik tvrđave Ibrahim-paša, koji ga kasnije zapošljava kao učitelja tehničkog crtanja svoje djece.
Uvidjevši kako se radi o neobično sposobnom mladom čovjeku, Ibrahim-paša šalje preporuke u Carigrad, gdje će se uskoro preseliti i sam Latas. U početku radi kao učitelj tehničkog crtanja u Visokoj vojnoj školi, a poslije postaje i lični učitelj samoga Abdulmedžida, koji će ga, kada postane sultan, imenovati za pukovnika, 1838. godine, a potom i pašom.
Bio je odličan zapovjednik i vojnik, ugušio pobune u Siriji, Albaniji i Kurdistanu. Vrlo mlad imenovan je za maršala (tur. Mušira). Godine 1849. Omer paša Latas skupa s Rusima okupirao je Dunavske kneževine. Slomio je ustanak bosanskoga begovata na čelu sa Ali-pašom Rizvanbegovićem 1851. godine. Oko 1.000 najuglednijih aga i begova je strpao u zatvor, a oko 400 poslao okovane u Carigrad. Godine 1853. bio je pred osvajanjem Crne Gore, no taj su čin spriječile Austrija i Rusija.
U Krimskom ratu 1853. bio je zapovjednik turske vojske na dunavskoj liniji i dobio titulu serdari ekrema (veliki vojskovođa). U Krimskom ratu je s engleskim i francuskim saveznicima sudjelovao je u opsadi Sevastopolja, te u borbama na Kavkazu. Omer je ugušio ustanke i u Mezopotamiji. Godine 1861., kada je bio na pomolu rat s Crnom Gorom, ponovno je bio spreman na gušenje ustanka i ratovanje ali do rata nije došlo zauzimanjem Velikih sila. Gušio je i grčki ustanak na Kreti 1867. godine. U Parizu je 1865. godine predstavljao osmansku imperiju kao glavni vrhovni zapovjednik turske vojske.
Umro je na današnji dan u Carigradu 1871., u 65. godini života, a iza sebe je ostavio brojno potomstvo.
Bosanskohercegovački nobelovac Ivo Andrić posvetio mu je jedno od svojih najvećih dijela.
