Zećo je istakao kako je knjigu napisao uz velike prepreke, jer ni domaća ni svjetska historiografija i literature srednjovjekovnu Bosnu ne promatraju u svjetlu istraživanja istočne duhovne epohe i njenog obilježja, piše Fena.
“Odnosno, ne promatra se u svjetlu religija koje su živjele u drugim vremenima i na drugim prostorima, a koje su u našoj historiografiji potpuno nepoznati, iako pojedini autori te vrijednosti spominju i govore o njima. Kroz komparativna upoređivanja te epohe sa epohom zapadne civilizacije, može se otkriti učenje Crkve bosanske”, kaže Zećo, napominjući da se samo na taj način može upoznati i otkriti značenje i vrijednost tog učenja.
Kada se upozna istočna epoha, napominje Zećo, postaju jasnija i obilježja Crkve bosanske. Dualizam učenja, što ga, kako kaže autor, svi često spominju te o njemu govore – neko govori i da nije, neko govori da jeste postojao, ali ni jedni ni drugi ne govore o bitku dualističkog učenja, prenose vijesti.
“Nije dualizam učenja samo moralna komponenta, ona je i kosmopolitska komponenta dualizma te sadrži i elementarne historijske činjenice koje se ne spominju u našoj nauci. Crkva bosanska poznavala je civilizacijski historijski iskorak koji je duhovna epoha napravila, a to je spoznaja istine da je svijet sastavljen od materijalnog i duhovnog svjeta, kao i ulogu čovjeka u tom, materijalnom svijetu” istakao je Zećo.
O tome je, kaže, pisao u svojoj knjizi za koju je osvrt napisao i prof. dr. Ferid Muhić.
