Knjiga je dokumentarni narativ i u njoj se, po riječima autora, vlastitim stavovima osvrće na odnos prema Srebrenici i Srebreničanima, ali i dokumentarno u dijelu pravde, kojoj je posvetio jedno poglavlje, gdje je objedinio sve važne presude vojnom i političkom vrhu RS-a.
“Ova knjiga je nastala iz poriva da otrgnem od trajnog zaborava sve ono što sam imao reći i sve ono što sam nekome već kazao. Djela su ono po čemu se ljudi razlikuju, a zapisane riječi su ono po čemu nas razlikuje vrijeme”, istakao je Duraković.
“Ja sam 3 godine istraživao i radio da ne bih pogriješio i da se sutra svojih pokoljenja ne bih stidio. Sve što sam proživio napisao sam na 208 stranica. Tu knjigu sa recenzijama dao bih vam kada biste me pitali šta je to u Srebrenici, šta se tamo dešava, kako vam je u ovim julskim danima ili zimus kako će biti”, dodao je Duraković.
Govoreći o značaju Durakovićeve knjige doc.dr. Edim Šator, jedan od promotora, naglasio je da književnost ne može promijeniti svijet, ali smatra da, ako promijeni jednog čovjeka bit će ogroman uspjeh.
“ Ove godine će biti 26 godina od genocida u Srebrenici. O tome nije lako govoriti onima koji su preživjeli, ali nije lako o tome ni pisati ni čitati. Mi imamo neku vrstu ‘problema’ s našom kulturom sjećanja, poznavanjem vlastite historije, pa nam se dešava da nam se historija konstatno ponavlja. Dokaz je 1995. i genocid počinjen u Srebrenici. Činjenica je da veliki broj ljudi koji su preživjeli genocid ne može da govori o traumama koje su doživjeli i treba ih razumjeti. Ali isto tako činjenica je i obaveza da oni koji smognu snage moraju ostaviti pisani trag. Ćamil Duraković pripada toj grupi ljudi. To je jedini način borbe protiv zaborava, s kojim se konstantno suočavamo. Kao što je rekao recenzent akademik Esad Duraković, Ćamil je simbol požrtvovanja i patriotske odvažnosti. Uprkos svemu što je prošao, Ćamil u svojoj knjizi opominje, ali i poziva na dijalog, ne gubeći iz vida činjenicu da se dijalog može uspostaviti tek nakon što se priznaju sudske presude, odnosno uvaži činjenica da je u Srebrenici počinjen genocid”, istakao je Šator.
Doc.dr. Semina Hadžović Ajvaz istakla je kako ćemo ovu knjigu preplakati, a ne pročitati.
“Sadržaj je surovo racionalan, a svi zaključci se temelje na činjenicama. Autor svoju priču priča objektivno, niti dodaje, niti oduzima.
Imam osjećaj da je ova knjiga nastala iz nevolje,zbog ugrožene životne pozicije jednog naroda, u potrazi za pravdom. Djeluje mi kao intelektualna pobuna protiv političkog zla i ravnodušnosti političkih elita i vapaj da se pomogne onima koji su se vratili u Srebrenicu. Autor želi zapravo da se zapitamo šta je to nažalost zaboravljeno obećanje, a ja postavljam pitanje zar išta vezano za Srebrenicu možemo zaboraviti. U ovoj knjizi je opisana tišina u kojoj se ubija jedan narod. Između ovih korica, bez imalo patetike, dokumentovana je istina, iskren govor i odanost Srebrenici, Napisana je odmjereno i sa puno posvećenosti. Autor je koristio dokumentarni stil pisanja. Rečenice su jezgrovite, konstatacije nedvosmislene, sadržaj je surov , istakla je Ajvaz.
