Kada su mušrici kazali Selmanu el-Farisiji, radijallahu anhu: “Vaš Poslanik uči vas svemu, pa čak i tome kako da obavite fiziološku potrebu!”, Selman je kazao: “Da, on nam je zabranio da se prilikom obavljanja fiziloške potrebe okrenemo prema kibli, i zabranio nam je da se nakon fiziološke potrebe čistimo desnom rukom i da, ako se nakon fiziološke nužde čistimo kamenom, to ne bude sa manje od tri kamena, i zabranio nam je da to činimo balegom i kostima.” (Muslim)
Pošto nam je u ovim danima Allah ukazao Svoju milost podarivši nam kišne dane, lijepo je znati kako se ponašati i šta činiti prilikom padanja kiše:
1. Lijepo je da čovjek otkrije neke dijelove tijela i izađe na kišu da pokisne
Enesa, radijallahu anhu, kazuje: “Bili smo sa Allahovim Poslanikom kada je počela padati kiša. Allahov Poslanik odgrnuo je svoju odjeću kako bi pokisnuo. Upitali smo: ‘Allahov Poslaniče, zašto si to učinio?’, a on je odgovorio: ‘Zato što je ona nedavno bila kod svoga Gospodara.’” (Muslim)
U poznatom komentaru Muslimovog Sahiha, imam Nevevi kazao je: “Ovaj hadis šafijski učenjaci navode kao dokaz da je na početku spuštanja kiše pohvalno otkriti neke dijelove tijela, osim stidnog dijela, kako bi pokisli. Isto tako, kada neko ko je na nižem stepenu vidi nekoga ko je bolji od njega da čini nešto, a on ne zna šta je to, treba da ga upita kako bi ga podučio, pa kako bi i on to prakticirao i kako bi druge tome podučio.” (Šerhu Sahihi Muslim, (195/6)
2. Izgovarati propisane dove prilikom spuštanja kiše
Više je različitih dova preneseno od Allahovog Poslanika koje je izgovarao prilikom spuštanja kiše.
Aiša, radijallahu anha, kazuje: “Kada bi Allahov Poslanik vidio kišu, dovio bi riječima: ‘Allahumme sajjiben nafian! – Gospodaru moj, podari da to bude rodna i korisna kiša!” (Buhari)
Aiša, radijallahu anha, prenosi da bi se Allahov Poslanik uznemirio u oblačnim i vjetrovitim danima, i to bi se vidjelo na njegovom licu, dolazio bi i odlazio, pa kada bi počela padati kiša, razveselio bi se i nestalo bi od njega uznemirenosti. Aiša ga je upitala o tome, a on joj je odgovorio: “Bojao sam se da je to kazna, koju je Allah poslao mome ummetu.” Također, kada bi vidio kišu, govorio bi: “Milost!” (Muslim)
Zejd b. Halida, radijallahu anhu, kazuje: “Bili smo u pohodu sa Allahovim Poslanikom, u godini Hudejbijje, pa je jedne noći pala kiša. Nakon što je klanjao sabah-namaz, Allahov Poslanik okrenuo se i upitao: ‘Znate li šta je kazao vaš Gospodar?’ Rekli smo: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!’ Poslanik je rekao: ‘Rekao je Uzvišeni Allah: Neki Moji robovi su osvanuli kao vjernici, a neki kao nevjernici. Oni koji su kazali: Kiša je pala Allahovom milošću i Njegovom opskrbom i dobrotom, oni vjeruju u Allaha i ne vjeruju u zvijezde, a oni koji su kazali da je kiša pala zbog te i te zvijezde, oni vjeruje u zvijezde, a ne vjeruje u Mene.’” (Buhari)
3. Vrijeme kiše je period u kojem se primaju dove
Allahov Poslanik kazao je: “Tražite ispunjenje dova u vremenu susreta dviju vojska, učenju ikameta za namaz i prilikom padanja kiše.” (Šafija, El-Umm, 1/189)
U pogledu ovog pitanja postoji razilaženje učenjaka, shodno tome da li su hadisi o tome vjerodostojni ili ne.
Oni učenjaci koji su hadise o tome smatrali vjerodostojnim, smatrali su da je to period u kojem se primaju dove. Hadiski učenjak ovog stoljeća, šejh Albani, hadis o primanju dove prilikom padanja kiše ocijenio je vjerodostojnim u više svojih djela. (Es-Sahiha, 3/ 453, broj hadisa 1469)
Šejhul-Islam Ibn Tejmijja kazao je: “Dova se prima kada pada kiša, kada se rasplamsa borba, prilikom učenja ezana i ikameta, na kraju namaza, na sedždi, tokom posta, prilikom putovanja, dova mazluma – onoga kome je učinjena nepravda, i ono što mu sliči, o svemu spomenutom zabilježeni su poznati hadisi.” )El-Fetava, 129 / 27 )
Kazao je imam Šafija: “Zapamtili smo i čuli od više osoba da se dova prima prilikom padanja kiše i prilikom učenja ikameta za namaz.” (Bejheki, Marifetus-sunen, 5/ 186)
(Elvedin Pezi/Minber.ba)
