Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu porušeno je 614 džamija, 218 mesdžida, 69 mekteba, 4 tekije, 37 turbeta i 405 drugih vakufskih objekata.
Obraćajući se vjernicima u džamiji u Novim Miljanovcima, Medžlis Islamske zajednice (MIZ) Tešanj, reisu-l-ulema Kavazović kazao je kako se muslimani na Dan džamija osvrću na porušene džamije u Bosni i Hercegovini, ali i skreću pažnju na ugrožene muslimane širom svijeta.
„Minareti ezanom oglašavaju slobodu vjere i opredjeljenje za trajno dobro“, naglasio je reisu-l-ulema Kavazović.
Poručio je da muslimani trebaju brinuti i čuvati Allahove kuće na Zemlji, u kojima se spominje Njegovo ime, svejedno bile to crkve, sinagoge ili džamije.
„Džamija je svakodnevna škola jednakosti i zajedništva na putu uspjeha koji traže njeni posjetioci“, istaknuo je reisu-l-ulema Kavazović.
Hutbu reisu-l-uleme Husein-ef. Kavazovića prenosimo u cijelosti:
„Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili, kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. – On, uistinu, sve čuje i sve vidi. (Kur’an, 17:1)
Neka je Allahov blagoslov na vjerovjesnika Muhammeda, na njegovu porodicu i ashabe i na sve mumine i muminke u svim vremenima.
Draga braćo i sestre!
Petkom, odabranim danom, muslimani izvršavaju propisanu dužnost džume namaza. Okupljeni u Allahovim kućama, džamijama i mesdžidima, imamo priliku biti u gostoprimstvu Uzvišenog Gospodara.
Ovoga petka se podsjećamo na pokušaj rušenja Mesdžidul-aksaa, harema muslimana u Jerusalemu, ina dan rušenja Ferhadije džamije u Banjoj Luci 7. maja 1993. godine. To su naša trajna sjećanja na sve nasilno porušene džamije širom Bosne i Hercegovine i svijeta.
Danas nam se iznova otvara pitanje: zašto su se rušile džamije i odakle se pojavljuje taj rušilački nagon prema vjerskim znamenjima i simbolima drugih ljudi? Odgovor na ovo pitanje može biti jedno od dvoga ili oboje u isto vrijeme: mržnja naspram drugoga, koja ljude navodi na zločin, ili iracionalni, neobjašnjivi barbarizam, hajdučka svijest, koja zahtijeva da se od drugog otima, pljačka i uništava.
Proučeni ajet na početku hutbe skreće nam pažnju na sunet Muhammeda, a.s., u njegovoj poslaničkoj misiji, kada svoje veličanstveno putovanje, El-Isra, započinje od Kabe u Mekki prema Mesdžidul-aksau, a potom nastavlja Mi’radžom u nebeska prostranstva do Sidretul-Muntehaa!
To putovanje je utrlo stazu duhovnog uzdizanja za ljudski rod, koju Muhammed, a.s., ovjerava svojim povratkom s Mi’radža, hidžrom i gradnjom džamije u Medini. Inspiriran Mi’radžom, propisom namaza, Muhammed, a.s., jasno trasira pravac kojim ljudski rod treba graditi svoje duhovno biće. Vjera je kontinuitet a ne prekid, ne rušenje, pljačka i otimanje. Džamija u Medini nastaje nakon Vjerovjesnikova obilaska Mesdžidul-aksaa u Jerusalemu i uzdizanja do Sidretul-Muntehaa. Ona je postala kuća mira i dove, dragulj u nizu Allahovih kuća na Zemlji.
Draga braćo!
Muslimani treba da brinu i čuvaju Allahove kuće na Zemlji, u kojima se spominje Njegovo ime, svejedno bile to crkve, sinagoge ili džamije. Danas s bolom gledamo nasilje i zlostavljanje vjernika u prostoru harema džamije Mesdžidul-aksa u Jerusalemu. Uzvišeni Allah je u Svojoj knjizi rekao: Allahove džamije grade i održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na pravom putu. (K, 9:18)
Čovjeku je naređeno da poštuje i afirmira vrijednosti. Džamije su muslimani tokom povijesti gradili, razvijajući vrlinu ljudi koji grade i razvijaju vrijednosti, ne ponižavajući nikoga, a kamo li da ruše mjesta u kojima se veliča Božije ime i onda kada se radi o bogomoljama drugih uvjerenja.
To je prirodan odnos koji čestiti ljudi vole, a muslimani je potvrđuju svojim odnosom prema džamiji za koju Uzvišeni Allah kaže: U njoj su ljudi koji vole da se često peru, a Allah voli one koji se mnogo čiste. (K, 9:108)
U džamijskom prostoru muslimani treba dačine dobra djela, kako bi se približili Uzvišenom Gospodaru.Duša ljudska potrebuje Božansku blizinu i Njegovu veličinu u svakom času i na svakom mjestu; to je dar Mir’radža koji se održava u džamijama i obasjava cijeli svijet. Džamije su mjesta skrušenosti, u kojima su vjernici u prilici izraziti svoju pobožnost i riječima i duhom. Džamija je mjesto skladnosti, jer u njoj nema buke, parničenja, svađa, nečisti i prljavštine. U džamiju se ne dolazi s neprijatnim mirisom i prljavom odjećom. Uzvišeni Allah kaže: O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kada u džamiju krenete! I jedite i pijte samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.
To je prostor koji se održava s počastima i poštovanjem. Allahov Poslanik, a.s., rekao je: Ko izgradi džamiju u ime Allaha, Allah će njemu sagraditi kuću u Džennetu.
Uloga džamije i suština namaza, kao najsavršenijeg izraza pobožnosti u islamu, sasvim je bliska ljudskom shvatanju, ako se ima u vidu obavezna tjelesna čistoća i bezrezervno duhovno nastojanje u približavanju Uzvišenom Allahu. Džamija je svakodnevna škola jednakosti i zajedništva na putu uspjeha koji traže njeni posjetioci.
Pet dnevnih namaza su propisani pojedincu s Poslanikovom, a.s., preporukom na zajedničko obavljanje u džematu, dakle u džamiji. Ezanom se započinje i završava aktivnost u jednom danu. S njime jedinka započinje život, jer musliman novorođenčetu uči ezan prilikom nadijevanja imena. Ta vrsta komunikacije, koja započinje od samog rođenja, govori da nije riječ o pukom saopćenju, nego da se naglašava nit pomoću koje ličnost gradi prepoznatljiv i nužan odnos s Gospodarom u njegovom punom značenju.
Graditeljsku vrlinu muslimani, poučeni od Muhammeda, a.s., ponosno pronose širom svijeta. Gotovo na svakom dijelu zemaljske kugle džamije i mesdžidi svijetle i doprinose razvoju civilizacije svojom misijom i arhitekturom! Sjeme znanja klija, raste, razvija se i daje rod u džamijama i pronosi se u sve pore društvenog života. U džamijama se okuplja i razvija snaga za nove uspjehe. Graditeljska vrlina uvijek potiče ljude na nove vrijednosti. Na rušitelje se skreće pažnja kao na slabost, manjkavost i neprimjerenost koja unižava ljudski rod! Stoga obilježavanje Dana džamija u Bosni i Hercegovini šalje poruku mira i progresa za dostojanstven život u ovome svijetu!
Danas se muslimani osvrću na porušene džamije u Bosni i Hercegovini i skreću pažnju na ugrožene muslimane širom svijeta. Minareti ezanom oglašavaju slobodu vjere i opredjeljenje za trajno dobro.
Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu porušeno je 614 džamija, 218 mesdžida, 69 mekteba, 4 tekije, 37 turbeta i 405 drugih vakufskih objekata. Još nije obnovljeno 79 džamija i 71 mesdžid.
Treba i dužnost je širiti istinu i poticati hrabrost da bi se vrlinama i vrijednostima upravljalo i vladalo svijetom. Ljudsko biće je stvoreno za ibadet i treba da živi u ibadetu, slaveći Stvoritelja i da napušta ovaj svijet s Božijim imenom na usnama.
Volite se, poštuje se i sarađujte! Život je prekratak da biste se mrzili! Na ovaj svijet ljudi dolaze praznih ruku i s njega odlaze praznih ruku. Ono što privremeno drže u rukama to ih vodi ili u Džennet ili Džehennem! Uzvišeni Allah dariva radosnu vijest čestitim osobama: Allah će vam i drugu blagodat dati koju jedva čekate: Allahovu pomoć i skoru pobjedu! Zato obraduj radosnom viješću vjernike! (K, 61:13)
Ovogodišnji ramazan je naučio muslimane važnoj lekciji o ulozi džamije, značaju džemata i ukazao na vrijednosti porodice. U džamijskom prostoru i porodičnom domu čestita osoba može naći nekoga ko zna da poštuje i voli bez obzira na sve druge okolnosti. Biti u džamiji, imati dom i porodicu je neprocjenjivo bogatstvo.
I vi, draga braćo, ovdje i u drugim džamijama na području Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, izgradili ste i gradite sebi kuću spasa koja vas okuplja i čini boljim ljudima. Molim Allaha da na vas uvijek prosipa Svoju milost i nimete nebrojene i da u slozi i bratskoj ljubavi podižete svoju čeljad, ne noseći u svojim prsima mržnju niti zlobu ni prema kome.
Uzvišeni Gospodaru, primi naša ramazanska dobra i učini da čuvamo svetost džamijskog prostora i uživamo u toplini porodičnog doma. Svemogući Allahu, učvrsti nas na putu uspjeha i podari nam snagu vjere. Amin! (kraj)