Reisul-ulema Kavazović na ovom skupu predvodi delegaciju koju čine muftije iz Bosne i Hercegovine i mešihata Islamske zajednice u domovinskim zemljama i dijaspori.
Obraćajući se prisutnim, reisul-ulema je naglasio da zajedništvo koje se pokazuje u Sisku pokazuje put kako bi trebali da rastu i razvijaju se međusobno povjerenje i razumijevanje.
„Mi pripadamo jedni drugima i, kao što je zapisano u našim svetim knjigama, kada jedan trpi, svi trpe; kada se jedan raduje, svi se raduju. Puno je više onoga što nas zbližava od onoga što nas dijeli“, kazao je reisul-ulema.
Istakao je da najveći izazov treba biti širenje ljubavi i mira među ljudima, te da se ne smije dozvoliti da nedaće to obeshrabre.
„Neka nam ovo svjedočanstvo zajedništva bude povod za novi poticaj da radimo još više i još jače za dobro svih nas. Kada se vratimo svojim kućama ponesimo s ovoga mjesta zavjet da ćemo svakog dana moliti za mir među ljudima, kako bismo bili odvažni da kročimo putem vjere i da u njoj nađemo nadu za novi početak“, poručio je, između ostalog, reisul-ulema.
Govor reisul-uleme Kavazovića Agencija MINA prenosi u cijelosti:
„Zahvaljujem Bogu na ovom danu.
Zahvaljujem Mu na iznimnim darovima vjere, kojima danas svjedočimo ovdje u Sisku. Ovaj grad i ovi ljudi, čiji smo danas gosti, otvorili su svoja srca i postali bogatiji za novo iskustvo života i vjere.
Danas se želimo nadahnuti njihovim primjerom, udahnuti u svoje živote snagu njihove vjere, svjesni da je to duhovno postignuće došlo putem ljubavi i nošeno vjerom u Boga.
Ova Božija kuća, koja danas otvara svoja vrata, sagrađena je najprije u srcima i molitvama ovdašnjih ljudi, muškaraca i žena.
Bog je vjerom darovao ljude u ovom gradu i šire, i danas smo ovdje s njima, s muslimanima i katolicima, ujedinjenim u dobru i zajedništvu. Džamija u Sisku još je jedan zalog našeg međusobnog upoznavanja i razumijevanja, koji vodi stvaranju uzajamnog povjerenja i potvrde želje da živimo u miru.
Svijet u kojem živimo je pun podjela, ratova i sukoba. Ali, postoji i bolji svijet: svijet mira, svijet koji uključuje svog bližnjeg i spremnost da se pomogne svom susjedu. Taj svijet se pojavljuje ovdje, u Sisku, u Hrvatskoj.
Ovih dana, u uzavreloj političkoj atmosferi, muslimani i katolici grade crkve i džamije zajedno po našoj Bosni i Hercegovini i u našoj Hrvatskoj. Neki se čude tom nesvakidašnjem neimarstvu. Odgovor na njihovu zapitanost može doći samo iz najdubljeg vjerskog, ali i narodnog, osjećaja bliskosti i bratstva naših ljudi, koji uz sve vještačke podjele, osjećaju da su pokornici Jednoga Boga, Onoga koji je stvorio naše zajedničke pretke od kojih smo nastali.
Braćo i sestre!
Trudimo se da zajednički izgradimo svijet u kojem se očituju beskrajna ljubav Božija, Njegova beskrajna veličina i ljepota Njegova stvaranja. Budimo dobra djeca jednog nam oca i jedne majke. Svijet u kojem živimo naš je zajednički dom i podjednako smo odgovorni za njega, i muslimani i katolici. Naš životni stil i naše ponašanje trebaju biti u skladu s Božijim planom, s našom vjerom koju ispovijedamo pred Bogom i pred ljudima. Pozvani smo njegovati sklad, širiti mir i dobro u nama samima, ali i sdrugim ljudima i sa svim Božijim stvorenjima.
Dozvolite mi da se na ovom mjestu prisjetimo riječi koje su zapisane u Deklaraciji o ljudskom bratstvu za svjetski mir i zajednički život, koju su potpisali papa Franjo i imam al-akbar Ahmed Tajjib u Dubaiu, u kojoj stoji: ‘Sloboda je pravo svake osobe: svako uživa slobodu vjerovanja, misli i izražavanja i djelovanja. Raznolikost religija, boja kože, rase i jezika božanska su volja, po kojoj je Bog u Svojoj mudrosti stvorio ljudska bića. Ta božanska mudrost je izvor iz kojeg proizlazi pravo na slobodu vjerovanja i pravo da budemo različiti. Pravda utemeljena na milosrđu je put postizanja dostojanstvenog života na koji svako ljudsko biće ima pravo. Dijalog među vjernicima znači susretati se u ogromnom prostoru duhovnosti, zajedničkih ljudskih i društvenih vrijednosti. Također, to znači ulagati u promicanje najviših moralnih vrlina kojima religija teži, a to također znači i izbjegavanje besmislenih rasprava.’
Trebali bismo poslušati što nam žele poručiti ova dva svjetska moralna autoriteta. Riječi koje sadrži pomenuta Deklaracija nisu došle niotkuda, već su izraz dubokog promišljanja i zabrinutosti za sudbinu čovjeka u savremenom svijetui svijetu u cjelini. Danas nam se čini da se sudbina čovjeka dodatno komplicira; ona je mnogo složenija nego što je bila na koncu XX stoljeća. Današnji svijet pokreću drugačije vrijednosti, ni sam čovjek koji se u jednom trenutku osjetio višim, više nije vrhovna vrijednost – svijet pokreću vrijednosti moći, tehnike, rase, nacije i države.
Čovjek, kakvog danas znamo, spreman je zbog neutoljive gladi za moći žrtvovati cijeli svijet. Volja za moći pobijedila je volju da se ostane čovjek koji u sebi nosi cjelinu svijeta, istinu o sebi i vjeru u Boga. Danas svjedočimo nečemu što liči na civilizirano barbarstvo i, ukoliko se ne vratimo istini, vjeri u Boga i znanju o sebi, naša sudbina je doista neizvjesna.
Ipak, ovakvi i slični događaji bude u nama nadu da vjera ima svoje puteve do srca ljudi, da je naše bratstvo moguće uprkos svim silama koje na njega atakuju. Zahvaljujemo Uzvišenom što danas muslimani i katolici zajedno žive u ovom gradu. To zajedništvo svima nam pokazuje put kako bi trebali da rastu i razvijaju se naše međusobno povjerenje i naše razumijevanje. Mi pripadamo jedni drugima i, kao što je zapisano u našim svetim knjigama, kada jedan trpi, svi trpe; kada se jedan raduje, svi se raduju. Puno je više onoga što nas zbližava od onoga što nas dijeli.
Bog hoće da se natječemo u dobru: ‘One koji su vjerovali, a bili oni jevreji, kršćani i Sabejci – one koji su u Boga i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili – doista čeka nagrada od Gospodara njihova; ničega se oni neće bojati i ni za čim neće tugovati!’ (Bekara, 62)
Dozvolite mi, braćo i sestre, dragi prijatelji, da u vaše i u svoje ime zahvalim svima onima koji su učestvovali u ovom dobru kojem svjedočimo danas. Posebno zahvaljujem poglavarstvu grada Siska, koje je dosta učinilo da se osjećamo prihvaćenim kao muslimani. Zahvaljujem županu na podršci koju nam je pružao, kao i premijeru, uvaženom gospodinu Andreju Plenkoviću, koji je znao priskočiti u pomoć u teškim trenucima. Posebno želim zahvaliti biskupu Vladi Košiću, koji je vlastitim primjerom posvjedočio svoju vjeru u nastanku ovog mjesta molitve. Želim istaknuti trud našeg muftije Aziza Hasanovića, glavnog imama Alem-ef. Crnkića i sve braće i sestara koji su im bili na pomoći.
Posebno želim zahvaliti našoj braći iz Republike Turske, prije svih predsjedniku Redžepu Tajipu Erdoanu, na brizi, pažnji i odgovornosti koju pokazuje prema svim ljudima na ovim našim prostorima. Molim Allaha da vas sve obaspe Svojom milošću na dan kada hlada osim Njegova neće biti.
Draga braćo i sestre!
Uz sve druge, neka nam najveći izazov bude širenje ljubavi i mira među ljudima, braćom i sestrama. Nemojmo dozvoliti da nas nedaće obeshrabre. Neka nam ovo svjedočanstvo zajedništva bude povod za novi poticaj da radimo još više i još jače za dobro svih nas. Kada se vratimo svojim kućama ponesimo s ovoga mjesta zavjet da ćemo svakog dana moliti za mir među ljudima, kako bismo bili odvažni da kročimo putem vjere i da u njoj nađemo nadu za novi početak.
Allahu Uzvišeni, blagoslovi ovo mjesto, grad Sisak i ljude u njemu, učvrsti im vjeru u Tebei učini ih od onih koji se kaju za svoje grijehe i koji se čiste. Amin!“
