Sudeći po poznatim dokumentima i vrlo rijetkim pomenima Doboja, proizlazid a je njegova uloga u historiji Bosne bila sekundarna.
Početkom XV vijeka imamo prvi pomen tvrđave Doboj, 28. juna 1415. godine u podgrađu (trgu) ispod grada (in Uxsora subtus castrum Doboi) logorovali su ugarski vojnici koji su krenuli u Bosnu protiv kralja Ostoje.
Na osnovu ovoga saznajemo da je postojao castrum Doboj, kao i njegovo podgrađe.
U Doboju je 1449. godine postignut sporazum između bosanskog kralja Stjepana Tomaša i Ugarske o zajedničkom vojnom nastupu protiv Osmanlija.
Poslije zauzimanja Doboja 1503.god., Osmanlije su tvrđavu dogradili i pregradili. Ojačane i popravljene su sve tri kule, dok je ulazni dio potpuno promijenjen dogradnjama. Beogradskim mirom 1739. godine osnovana je dobojska kapetanija. Po teritoriji i broju vojnika spadala je među male kapetanije. Osmanlije su pridavale veliki značaj tvrđavi Doboj koja je imala stalnu posadu sve do 1878.god., kada je pružen žestok otpor austro-ugarskoj vojsci.
U austrougarskom periodu, vršene su velike popravke 1881.godine, dok su prvi konzervatorsko-restauracijski radovi izvršeni 1915.god. Tvrđava je 1941.god. pretvorena u savremeno ratno utvrđenje. Nijemci su južnu kulu, glavnu tabiju i plato gornje tvrđave adaptirali u bunkere. Prostorija ispod glavne tabije prekrivena je betonskom pločom.
Danas se utvrđenje sastoji iz tri dijela: glavne tvrđave na najvišem položaju, predgrađa i predvorja. Ulaz i utvrđeni sistem je bio na sjeverozapadnom uglu predvorja zidanog slabim zidom.
Ulaz u predgrađe je štitila kapi-kula sa vratima s jedne i kulom s druge strane. Neposredno uz kulu se kamenim stepenicama pristupalo glavnoj tvrđavi, zaštićenoj sa sjeverne strane velikom i jakom tabijom, a s južne poligonalnom kulom sa malom tabijom ispod nje. Nepravilni trouglasti prostor glavne tvrđave je ograđen jakim bedemom.
Tvrđava proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, piše BosnaInfo.
