Tim povodom Adnin Hasić direktor Regionalnog odbora “Merhameta” Mostar danas je ugostio autora knjige Ahmet Kurta, kojem se zahvalio za nesebičan trud i angažman da se sačuva istina o najhumanijoj akciji Mostaraca i ulozi Merhameta u zbrinjavanju preko 600 djece u Mostaru i dolini Neretve, piše Mostar.live.
Hasić je naglasio da je veoma važno da je ova knjiga ugledala svjetlo dana i zbog budućeg razvoja Merhameta na području Hercegovine, te je uručio zahvalnicu g. Kurtu.
“Plemeniti Mostar” – knjiga o najhumanijoj akciji Mostaraca koja je bila prekrivena velom šutnje i zaborava.
Nakon 81 godine šutnje knjiga Ahmeta Kurta, Plemeniti Mostar u izdanju Bošnjačke zajednice kulture “Preporod”, Gradsko društvo Mostar, osvijetljava sigurno jedan od najhumanijih događaja u petstogodišnjem trajanju Mostara.
Tokom Drugog svjetskog rata u četničkim napadima širom Bosne i Hercegovne stradao je veliki broj Bošnjaka, iza kojih su ostala njihova nezbrinuta djeca. Bošnjaci su od 1941. do 1945. godine bili izloženi krajnje surovom genocidu.
Bez jedinstvenog političkog rukovodstva, bez predratnih borbenih struktura koje su se pripremale za rat, a koje su imale srpska i hrvatska strana, čekala ih je teška i neizvjesna borba, puna iskušenja, za goli biološki opstanak.
Stanje za Bošnjake postalo je naročito teško na području sedam istočnobosanskih srezova: Foče, Čajniča, Goražda, Višegrada, Vlasenice, Srebrenice i Rogatice. Ništa bolja situacija nije bila u istočnoj i južnoj Hercegovini.
Još od juna 1941. godine rijeke bošnjačkih izbjeglica ispred četničkih zločinaca išle su prema Mostara, a Bošnjaci Mostara svesrdno su im u teškim ratnim godinama pružili svu pomoć koju su bili kadri dati.
Zadnjeg dana oktobra 1943. godine vozom u Mostar dolazi 610 djece izbjeglica iz istočne Bosne, od kojih su polovina bili siročići, bez jednog ili oba roditelja.
Svu djecu su prihvatile bošnjačke porodice Mostara, Blagaja i Bijelog Polja čiji spisak se nalazi u ovoj knjizi. Osim što su ovi događaji oko zbrinjavanja djece važni za nauku i istraživanje prošlosti oni su i zanimljivi, lako se o njima može napisati nekoliko knjiga i snimiti isto toliko filmova.
U pitanju je prava drama koja vam ne dozvoljava da ispustite knjigu iz ruku do samog kraja. Ovakav čin dobročinstva i plemenitosti rijetko je zabilježen.
Ova knjiga-dokument, napisana na osnovu sačuvane dokumentacije Muslimanskog dobrotvornog društva “Merhamet” i dopunjen iskazima zapisanim u susretima s nekadašnjim malim muhadžirima i njihovom rodbinom, pun je tuge, boli i trauma dovoljnih za cijeli svijet.
Teško je čitati surove sudbine samo nekoliko od desetine hiljada malih muhadžira koji su kao petogodišnja ili desetogodišnja djeca izbjegli ispod četničkog noža.
Ahmet Kurt je uspio istražiti arhive, sakupiti vrijedne dokumente i fotografije, doći do živih aktera ovih događaja.
On prati sudbinu djece od njihovog dolaska u Mostar pa do današnjih dana i mi se čitajući knjigu upoznajemo sa sudbinama mnogih od njih.
Saznajemo ko ih je prihvatio, po koga su nakon rata došli rođaci, po koga niko nije imao doći i ko je zauvijek ostao u Mostaru.
Imena i prezimena nekih od šest stotina dječaka i djevojčica nam se čine poznato, saznajemo da to zaista jeste otac nekog našeg poznanika ili čovjek koji nam je komšija ili očev radni kolega.
Spisak skoro šest stotina dobrotvora daje unikatni uvid u socijalnu i privrednu strukturu Bošnjaka Mostara 1940 ih godina, a također nudi pregled porodične i socijalne strukture bošnjačkih porodica iz jugoistočne Bosne na koje se sručio četnički pogrom.
U knjizi su navedeni razlozi za historiografsku šutnju za vrijeme socijalističke Jugoslavije nad tom dječjom patnjom bošnjačkog naroda i organizovanošću i požrtvovanošću tadašnjih muslimanskih humanitarnih i vjerskih organizacija – Merhameta, Ulema madžlisa, Narodne uzdanice, vakufskih povjerenstava i drugih za vrijeme 1943, najteže godine Drugog svjetskog rata.
Plemeniti Mostar je knjiga koja budi emocije, koja uči, oplemenjuje i opominje.
Naše je da čitamo, pamtimo i da se sjećamo ovih vrijednih ljudi na čije djelo mogu biti ponosne sve buduće generacije stanovnika grada Mostara i njegove okoline.
