Razgovarao: Sead Numanović
Safet Safa Oručević dugi niz godina vodio je Mostar. Kroz rat, ali i poslije rata, kad je bilo najteže, ali i kad je agresija prestala, a rat protiv Hercegovine, Bosne, Mostara… nastavljen drugim sredstvima, piše Politicki.ba.
Nekako je “navigao”.
Mnogo puta je procese vodio s osjećajem gađenja. Nekad su stvari išle više nego dobro.
Mostar je dominirao političkom scenom ne samo Bosne i Hercegovine.
A onda je došlo “novo vrijeme” i novi ljudi. A aktivirali su se i stari, prekaljeni “saradnici”.
Vrijeme kad su stvari krenule po zlu
Bošnjačka kola u Mostaru krenula su nizbrdo.
Kulminacija je gubitak ovogodišnjih Lokalnih izbora.
Zašto?
Oručevića nismo ni pitali o tome.
To će biti pitanje za aktuelne političke bošnjačke lidere Mostara i Hercegovine u narednom periodu.
Završeni su izbori za Gradsko vijeće Mostara. Kakvim ocjenjujete rezultate?
– Jedan od najvažnijih rezultata ovih izbora je da su prošli mirno i bez incidenata. Time je ostvaren određeni napredak u obnovi demokratskih procesa, ali, nažalost, postoji još mnogo posla na izgradnji jedinstvene vizije Mostara. Kampanja je, na moje iznenađenje, prošla skoro bez teških riječi, ali i bez opravdanih kritika na goruće probleme grada. Razlog tome je činjenica da su ključni akteri političkih prilika– SDA, SDP i HDZ – u koaliciji na kantonalnom nivou, pa se vjerovatno išlo linijom nezamjeranja.
Pred same izbore, SDA je smijenila Salema Marića, predsjednika Gradskog vijeća, koji je 15 godina vodio procese u gradu.
– To je drugi i najvažniji razlog jer je mostarska SDA smijenila Salema Marića sa čela stranke, čime je zadobila dva važna efekta – povjerenje svojih birača, koji su bili nezadovoljni njegovim radom zbog izražene samovolje, navodnog nepotizma i netransparentnosti poslova koje je obavljao. Opozicija je upravo na tome bazirala svoju kampanju. Dolazak novih ljudi i mladih snaga vratio je povjerenje u SDA i poštovanje opozicije. Čak su ostvarili bolji rezultat s odličnim Rahimićem na čelu liste.
Probošnjačke stranke nastupile su u tri kolone. Je li taj pristup bio dobar?
– Nastup u tri kolone nije razlog za lošije rezultate probošnjačkih stranaka. I hrvatske stranke su izašle u tri kolone. Pravi razlog leži u tome što su neke probošnjačke stranke odustale od dogovora o zajedničkom nastupu u izbornim jedinicama u tzv. zapadnom dijelu grada. Iz tih triju izbornih jedinica – zapad, jugozapad i jug – uvijek smo imali po jedan mandat, što nam je donosilo 18 vijećnika i pobjedu, te priliku da imamo gradonačelnika.
Drugi razlog je apatija i nedovoljna izlaznost Mostaraca, što je omogućilo dominaciju hrvatskih glasača.
Treći, ključni razlog je neaktiviranje dijaspore, uz čiju pomoć smo uvijek pobjeđivali na izborima.
Ja sam tri puta poslije rata pobijedio HDZ uz podršku dijaspore, a danas glasa samo nekoliko stotina njih.
Dakle, nismo dovoljno uradili za pobjedu.
HDZ je napravio inžinjering koji su prepisali od nas
HDZ BiH pokazao je dominaciju. Osvojio je više mandata nego što može imati u Gradskom vijeću. Kako? Posebno ako znamo da su Hrvati brojčano manji u Mostaru.
– Tako je. Oni su napravili inženjering kakav smo i mi radili u nekoliko ciklusa. Ovo je prvi put da su pobijedili, a svih godina prije su imali prvog čovjeka kada su probošnjačke stranke pobjeđivale – svaki put HDZ je dobio na poklon mjesto gradonačelnika.
Možete li pojasniti zašto su bošnjačke stranke dobijale izbore, a gubile mjesto gradonačelnika?
– Ukratko, to je historija bošnjačkih poraza ili izdaja kada je Mostar u pitanju. Do 2004. godine, kada završava mandat koji sam ja osvojio na izborima, povukao sam se iz politike zbog sukoba s premijerom Bičakčićem i njegovih velikih ustupaka HDZ-u, koji su se suprotstavljali mojoj politici.
Međutim, 2004. godine Sulejman Tihić potpisuje sporazum sa Čolakom i prepušta mjesto gradonačelnika Ljubi Bešliću.
To je podržao tadašnji vrh SDA, a pojedine časne vijećnike koji nisu htjeli glasati za HDZ-ovog gradonačelnika zvali su u centralu stranke i kažnjavali ih.
Sporazum je obećavao rješavanje mnogih problema, ali nijedna tačka nije ispoštovana. Kao nagradu, Jahić i njegov sekretar su dobili ambasadorske pozicije od Sulejmana Tihića. To je tragedija za grad i tu politiku.
Odluka Ustavnog suda BiH
Ipak, te godine je Ustavni sud proglasio da su nova pravila nevažeća.
– Tačno, 2008. godine, Ustavni sud je proglasio izborna pravila neustavnim, i počinje politička maškarada u režiji SDA i HDZ-a kao ključnih stranaka u procesima. Tako narednih 12 godina nije bilo izbora.
Tek 2020. godine pravi se i sporni sporazum između Izetbegovića i Čovića, s kojim ulaze u izbore na kojima opet pobjeđuju probosanske stranke predvođene dr. Guzinom. Međutim, Boška Čavar se svrstava u hrvatski blok, i HDZ opet dobija gradonačelnika. Na čelo Gradskog vijeća postavlja se Marić, uprkos priznanju da je pokrao glasove, a ne dr. Guzin, koji je imao najviše glasova. To je dovelo do opravdanih sumnji da bi tajnim glasanjem gradonačelničko mjesto opet pripalo HDZ-u. Nisam želio vjerovati u to, ali kada sam iste godine vidio na velikom gradskom iftaru na mostarskoj Musali da Salem Marić, dr. Guzin, Mario Kordić i Boška Čavar sjede zajedno u vrhu stola, bio sam šokiran.
Postoje i javne teze nekih stranaka da je već bio siguran glas jednog Bošnjaka koji bi omogućio da Mario bude gradonačelnik.
Na odlasku ste izjavili da su u Mostaru završeni politički nesporazumi. Kakvu situaciju ste ostavili iza sebe?
– Da, 1994. smo u Briselu dobili podršku EU administracije i ulaganje od 100 miliona eura, koje je vodio Košnik, što je spasilo istočni dio grada od kolapsa.
1995. godine smo u Dejtonu dobili jedinstvenu multietničku gradsku administraciju, a 1996. pobijedili HDZ u Mostaru s Listom za jedinstveni Mostar.
Imali smo veliku podršku međunarodne zajednice i okončan politički proces u kojem smo odnijeli pobjedu.
Tri godine mandata prepustio sam Jahiću. Tada smo još imali šest općina i gradsku upravu, te rotaciju gradonačelnika i dogradonačelnika. Čak sam se politički izborio da se u ustavu kantona uspostavi rotacija guvernera kantona i gradonačelnika, jedini u Federaciji. Tako sam definitivno zaustavio dominaciju Hrvata u Hercegovini i gradu.
Nažalost, sve što sam ja sa svojom administracijom politički postigao, kasnije je prodano i poništeno.
U tom procesu nema nevinih stranaka.
HDZ je među nama imao ljude i ostvarivao svoj cilj, korak po korak.
Ešdaun donosi novi statut za grad 2004., s predratnom strukturom jedne općine, i donosi izborna pravila koja su štitila Bošnjake i Srbe od dominacije Hrvata. S tim izbornim pravilima smo pobjeđivali na svim izborima – od 2004. do ovih posljednjih 2024. koje smo prvi put izgubili.
Nanesena nam je nepopravljiva šteta
Kako je moguće da 12 godina Mostar nema izbore, Bešlić ostaje gradonačelnik bez izbora, a OHR gasi Gradsko vijeće?
– To je rezultat pogrešne politike u gradu i prema gradu iz Sarajeva. Jako je važno spomenuti ovaj period u kojem je vladao Bešlić, a s druge strane predsjednik SDA, Marić. Taj period je nepopravljiva tragedija u historiji grada Mostara. Nisu željeli napraviti dogovor; nudili smo im rješenja, ali uzalud. Držali su se besmislenih teza i krili se iza bošnjačkih interesa kako bi vladali bez kontrole.
Mi smo sa nekadašnjom međunarodnom zajednicom, Alijom Izetbegovićem i Silajdžićem, rješavali puno teže krize u gradu za mjesec dana. Očigledno je bio cilj da se status quo zadrži cijelu deceniju.
Tada se “naprasno” oživjela ideja o podjeli grada na dvije izborne zone i vratilo se sve na vrijeme Šuška, Bobana i Brajkovića, samo što su tu podjelu predlagali Bošnjaci.
To je spriječeno reakcijom nekoliko časnih pojedinaca, te je spriječena podjela grada kakvu je HDZ uvijek priželjkivao, samo što su sada izvršioci bili neki njihovi Bošnjaci koji su bili u našim redovima.
Vrlo dobro znamo da je etnička podjela Mostara kraj one Bosne i Hercegovine za koju se borimo.
Nekako je Mostar već dugi niz godina “u zapećku”. Vlasti u Sarajevu sporadično se bave i najvećim gradom u Hercegovini. Zašto?
– Želim vjerovati da je razlog nedovoljna svijest o važnosti Mostara kao simbola suživota i jedinstva.
Godinama se, u nedostatku političkih lidera, čuju politički vapaji dvojice muftija – ef. Smajkića ranije, a danas Salema ef. Dedovića – koji skoro svakodnevno poziva sarajevske vlasti da se uključe u životne probleme koje imamo. Posebno su teški problemi samovolje i nepravde u vezi s izgradnjom, nadogradnjom i svim nezakonitostima vezanim za HNK.
Na djelu je ponižavajući odnos prema našim sugrađanima i legitimnim zahtjevima koje imaju u vezi s izgradnjom u Centralnoj zoni. Ne vidim da se nešto po tom pitanju radi, niti ima političkog faktora kojem je to važno. Sve to nagomilava frustracije naroda u Hercegovini.
Mostar i Stolac glavne mete HDZ-a
Šta je Vaša poruka Sarajevu?
– Mislim da se Sarajevo mora probuditi što prije.
Moram ponoviti: ako želite sačuvati Bosnu i Hercegovinu, čuvajte našu ravnopravnost u Hercegovini. Ona je istinski ugrožena.
Mostar i Stolac su mete HDZ-a, koji pokušava zaokružiti teritoriju. I to im uspijeva samo zato što se Sarajevo ne bori protiv prisutnog aparthejda, koji traje decenijama do danas. Opet ponavljam, dva Mostara – tri Bosne. Nemam dilemu da ima mnogo Bošnjaka koji bi prihvatili ovu opciju jer su se umorili, ali moraju znati i vjerovati da pristanak na tu opciju znači presudu za nestanak bošnjačkog naroda.
S druge strane, očito je da se Zagreb više bavi Mostarom nego Sarajevo. Kako smo došli do toga?
– Zagreb je kroz različite kanale mnogo ulagao u Mostar, radili su to i u ratu i u miru.
Međutim, neke stvari rade na pogrešan način, podižu tenzije u to je jako opasno za očuvanje međuetničkih odnosa u ovom dijelu BiH.
Mostar je ogledalo Bosne i Hercegovine, i njegovo zanemarivanje je opasno jer ugrožava samu ideju multietničnosti i suživota.
U vaše vrijeme, kada ste bili gradonačelnik, Mostar je dominirao. Kako ste uspjeli u tome?
– Uspjeh Mostara tada je bio rezultat posvećenosti ideji jedinstva i suživota sva tri naroda. Iskrenost u impelemetaciji mirovnog sporazuma donio nam je punu podrku međunarodne zajednice. Fokusirali smo se na izgradnju povjerenja među građanima, otvaranje ekonomskih mogućnosti i jačanje multietničke zajednice. Mostar je bio simbol obnove i nade.
Postigli smo mnogo zahvaljujući podršci brojnih ljudi koji su vjerovali u tu viziju.
Sada su na vlasti neki novi mladi ljudi, i vjerujem da će ispravno definisati svoju politiku, krenuti u širenje probosanske političke opcije i borbu za ujedinjenje i zajednički život.
Završio sam s politikom
Zašto se, onda, sada opet ne angažirate? Ili je Vaše vrijeme političkih angažmana prošlo? Ako jeste, zašto?
– Moje vrijeme u aktivnoj politici jeste završeno, ali nisam se povukao iz javnog života. Sada djelujem na druge načine, kroz savjetodavne i edukativne projekte koji promovišu Mostar i Bosnu i Hercegovinu. Smatram da mogu doprinijeti napretku bez formalnog političkog angažmana. Mlade generacije su sada na potezu, a moje je da im prenesem iskustvo i podršku.
Hoće li, na kraju, Mostar postati “stolni grad” HDZ BiH? Ako već nije?
– Nije i ne vjerujem da Mostar može biti grad samo jedne političke opcije ili etničke grupe. Mostar je grad svih svojih građana i borba za taj princip neće prestati. Mostar nije i neće postati ekskluzivno političko utočište bilo koje stranke. Na nama je, i kao građanima i kao zajednici, da se borimo za taj pluralizam i otvorenost.
Ako Mostar ne uspije, neće ni Bosna i Hercegovina.