Turski predsjednik Tayyp Erdogan je javno obznanio kako njegova zemlja ubrzo ulazi s Rusima u zajedničku proizvodnju super moćnog protuzračnog raketnog kompleksa S-500, nakon što je od Vladimira Putina, već ugovorio kupovinu jednako ubojitog sustava S-400.
Američka administracija je frustrirana, druga vojna sila u okvirima NATO saveza se definitivno udaljava od najmoćnije svjetske vojne alijanse. Ako se zna pupčana povezanost Erdogana i bošnjačkog vođe u BiH Bakira Izetbegovića i uz to čvrsta povezanost predsjednika Turske i Srbije, Taipa Erdogana i Aleksandra Vučića, pa neskrivena euforija Milorada Dodika nakon susreta s Erdoganom, naravno isključivo zbog njegove konfrontacije s Amerikom, ozbiljni ljudi i politčari u BiH se naprosto moraju zamisliti nad sudbinom približavanja zemlje prema zacrtanome cilju, prvo aktiviranju MAP programa, a onda i punopravnom članstvu u NATO paktu, piše “Dnevni list“.
Možda je preteško povući paralelu s iznesenim tezama i procesima u BiH, jer je naprosto teško proniknuti u damare ključnih protagonista priče oko puta BiH prema NATO savezu, Bakira Izetbegovića i Milorada Dodika, ali neke stavri zaudaraju.
MAP ili IPAP
Predsjedatelj Predsjedništva BiH i šef SNSD-a Milorad Dodik djeluje osokoljen, on ne uzmiče niti za milimetar i u utorak je opet ponovio kako niti pod koju cijenu ne misli podržati usvajanje Godišnjeg nacionalnoga plana i dopustiti aktiviranje MAP programa.
Dodik ignorira pomalo očajna pojašnjenja iz NATO stožera u Sarajevu kako MAP ne znači i članstvo BiH u NATO savezu i da je ta odluka isključivo na vlastima u BiH. Podsjećamo Milorad Dodik je tijekom posjeta Turskoj, još u Ankari, nakon sastanka s predsjednikom Taipom Erdoganom oduševljeno govorio kako je Erdogan saslušao njegove argumente zbog čega se RS protivi ulasku BiH u NATO alijansu i navodno je razumio da to uopće ne treba biti uvjet niti predmetom sporenja s Bakirom Izetbegovićem oko formiranja Vijeća ministara BiH.
Već tada su bile vrlo indikativne blijede reakcije bošnjačkog člana državnog Predsjedništva Šefika Džaferovića, koji je bio na plenarnome sastanku u Erdoganovoj predsjedničkoj rezidenciji, i koji se unatoč sugeriranju predsjednika Erdogana, nije želio obratiti na konferenciji za novinare, ali i šefa SDA Bakira Izetbegovića.
Naprosto je Džaferović zanijemio i to je ostavilo neoborivi dojam da se slaže sa svim što je iznio Milorad Dodik. Izetbegović i Džaferović i dalje za javnost „jašu“ na matrici usvajanja Godišnjeg nacionalnog plana, međutim njihove glasnice sve više podrhtavaju, a informacije koje su ovih dana stigle iz nekih političkih krugova i od ozbiljnih političara, a koje režimski mediji u Sarajevu opet prešućuju, navode na sumnje u opasna mešetarnje u kuhinji SDA.
Komešanja u bošnjačkom bloku
Predsjednik SDP-a Nermin Nikšić je javno u subotu navačer za jedan sarajevski medij otkrio, i nekoliko puta ponovio, kako „ima pouzdane informacije da je vrh SDA u petak ujutro pristao na Dodikov prijedlog da BiH uđe u IPAP program, umjesto MAP programa, ali da je pod nečijim misterioznim pritiskom SDA već poslijepodne naglo promijenila odluku i odustala od IPAP”.
Nikšić nije znao od koga je došao taj pritisak, međutim, neki izvori iz ljevičarskih krugova u Sarajevu tvrde da je čelnik DF-a Željko Komšić naprosto poludio kada je čuo što mu Bakir Izetbegović predlaže i da je zaprijetio javnim objavljivanjem raskida, još ne ozvaničene, koalicije DF i SDA.
Navodno je šef SBB-a Fahrudin Radončić bio daleko ravnodušniji i on nije čovjek koji ne mijenja stajališta, ako je kolač vlasti u pitanju. Da se nešto kuhalo u centrali SDA dokazuju i istupi pojedinih bošnjačkih analitičara pa i bivšega ministra obrane Zekerijaha Osmića koji je poručio kako bi prihvaćanje IPAP programa značilo odustajanje BiH od aktiviranja MAP programa odnosno, u konačnici, odustajanje BiH od članstva u NATO savezu.
Program IPAP je pojedinačna suradnja svake zemlje sa NATO savezom i takav model primjenjuje Srbija. To ovdje zagovara Milorad Dodik koji slijjedi put Srbije. E, sada, ima li ponašanje SDA, kakvim ga je ogolio Nermin Nikšić, ikakve veze s Turskim udaljavanjem od NATO pakta, ima li to generalno ikakvih povezica s dobrim odnosima tronošca Rusija-Turska- Srbija zaista je teško u to proniknuti. No, jednako je teško svariti da se sve ovo zbiva spontano i bez nečijega upliva sa strane, navodi “Dnevni list“.
Važno je upozoriti sve one koji jednostrano muljaju i koji se poigravaju sa tako krucijalnim državnim projektom, kako stranke i pojedinci nemaju mandat, ne smiju i na koncu i ne mogu u ime države donositi odluke o vraćanju BiH unazad. Da bi se eventualno donijela odluka o odustajanju od MAP programa to moraju izglasati Predsjedništvo i Parlament države. Možda će nešto od ovih misterija razgoliti najavljeni sastanak Bakira Izetbegovića, Milorada Dodika i Dragana Čovića ovoga tjedna. Simptomatično je da Bakir Izetbegović nije demantirao Nikšićeve sumnje, koje možda on osobno nije čuo, ali jeste sigurno netko iz njegove stranačke hobotnice.
