Dodikov stručnjak za bezbjednost Predrag Ćeranić kaže da postoji više razloga zbog čega je Dodik zauzeo takav stav.
U Godišnjem nacionalnom planu koji predstavlja prvi korak ka integraciji države u NATO, prema riječima Ćeranića, postoje tri tačke koje se tiču direktnog prijenosa nadležnosti sa Republike Srpske na BiH.
“Iz oblasti bezbjednosti traži se svojevrsna reforma policije, odnosno jačanje Direkcije za koordinaciju policijskih tijela. Dakle, ona bi trebalo da ima mnogo veće ingerencije, a na štetu entitetskih policijskih snaga. Drugi problem je ukidanje Civilne zaštite Republike Srpske i stvaranje jedinstvene organizacije na nivou BiH. I treći problem je što je predviđeno da se ukinu postojeći zakoni o torturi nad žrtvama u proteklom ratu, koji postoje na entitetskom niovu, odnosno da se donese jedan zakon koji bi sve to tretirao na nivou BiH”, trdi Ćeranić.
ANP ima pet sektora, dodaje Ćeranić, a to su odbrana, bezbjednost, spoljni poslovi, ekonomija i prava. Ćeranić naglašava da je problem i to što je, za razliku od IPAP sporazuma koji je potpisala Srbija, u kojem je “plafon” saradnja sa NATO savezom, u MAP-u upravo to slučaj. Prva stepenica u realizaciji MAP-a, dodaje on, jeste usvajanje i donošenje Godišnjeg nacionalnog programa za NATO (ANP).
“Ono što smeta predsjedniku Dodiku je, između ostalog, to što nije poštovana procedura o donošenju ANP-a. U decembru nije zasjedala Komisija za NATO integracioni proces, koja postoji pri Savjetu ministara, odnosno osnovalo ju je to tijelo. Ona ukupno ima 20 članova, od čega je sedam Srba. Kako se po pravilniku plan usvaja prostom većinom, s tim da iz sva tri naroda mora da bude bar jedan glas, pošto niko od Srba nije bio prisutan na toj sejdnici, ta komisija se jednostavno raspala”, kaže Ćeranić.
“Niti je Komisija taj dokument usvojila, niti je Savjet ministara rekao svoje, dakle, samo se našao na stolu. To je potpuno kršenje procedure i opravdan razlog da Dodik odbije da ga usvoji. Ovdje je problematično i to što NATO nije pokazao da postoje čvrsta pravila o pristupanju zemalja tom savezu”, napominje Ćeranić. Prema njegovim riječima, ako bi taj plan bio usvojen to bi moglo da bude opasno, jer bi NATO mogao da “preskoči” procedure kao što je to uradio u Makedoniji i u Crnoj Gori.
Šta može Dodik
“Shodno tim rastegljivim kriterijumima, NATO može u nekom kratkom periodu od dobijanja plana da dostavi odgovor u smislu: “Ispunili ste kriterijume i članstvo u NATO-u možete usvojiti u Parlamentu”. Suština ovog redukovanog plana koji je Dodik odbio i jeste to, da se ova tri elementa prenesu sa Republike Srpske na BiH, odnosno bili bi spremni na sve samo da se plan usvoji i ode u Brisel kako bi se nastavio integracioni proces u vezi sa NATO-om”, kaže Ćeranić.
Ukoliko se kojim slučajem desi da ANP bude mimo volje Srba prosljeđen u NATO, Ćeranić predviđa da će Dodik sačekati da prođe rok od 30 dana za formiranje Savjeta ministra i onda će realizovati ono što je najavio: tražiće od Skupštine da se usvoji dokument kojim se ukidaju sve neustavne kategorije u BiH koje nisu u Aneksu 40 Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Drugim riječima, Milorad Dodik će insistirati na očuvanju Dejtona u smislu povratka na izvorni dokument i ukidanja institucija koje su naknadno i uz pritiske nametnute Republici Srpskoj, uvjeren je Ćeranić.
Kako dodaje, ako budu poštovane procedure, ANP ne bi trebalo uopšte da bude na dnevnom redu 20. avgusta. S druge strane, Džaferović i Komšić mogu i da ga usvoje i da preglasaju Dodika, ali Dodik je već najavio da će u tom slučaju pokrenuti proceduru zaštite nacionalnog interesa, sazvati sjednicu Skupštine na kojoj će taj potez biti ocjenjen kao nelegitiman, a tada će definitivno pasti u vodu, zaključuje Ćeranić u razgovoru za “Sputnjik“.
