Džaferović je govorio o ovom problemu, kao globalnom fenomenu, koji nadilazi granice država i tiče se ljudi širom svijeta.
Na samom početku podsjetio je na Nobelovu nagradu koja je dodijeljena Peteru Handkeu, naglasivši da je takva odluka uznemirila žrtve genocida u BiH i međunarodnu javnost.
“Razlog tome je što je Handke podržavao ratnu politiku Slobodana Miloševića i njegovih sljedbenika Radovana Karadžića i Ratka Mladića, koje je međunarodni sud u Hagu osudio za genocid i druge masovne zločine. Moja zemlja se i danas suočava sa teškim posljedicama tih zločina. Više od stotinu hiljada ljudi je ubijeno. Preko milioni ljudi je protjerano. Ratne traume i ožiljci još uvijek nisu zaliječeni. Zbog podjela i opstrukcija, koje su posljedica zločinačke politike, Bosna i Hercegovina je spriječena da brže napreduje”, kazao je Džaferović.
Postavio je pitanje i šta se desilo s dijelom međunarodne javnosti pa se olako prelazi preko sjećanja na zlodjela Miloševića, Karadžića i Mladića, pa se Nobelova nagrada dodjeljuje jednom od njihovih simptizera i promotera.
“Živimo u globalnom društvu. Švedska, domovina Nobelovog komiteta, nalazi se daleko od Bosne i Hercegovine. Ali Švedska je itetkako blizu Norveške, gdje je prije nekoliko godina počinjen strašan masakr koji je bio inspiriran upravo ideologijom zločinaca, koji su osuđeni za genocid u Bosni i Hercegovini”, kazao je.
Podsjetio je na terorističke napade na norveškom otoku Utoja i u Oslu, u kojima je terorista Anders Breivik ubio 77 nedužnih ljudi.
Dodao je da je Breivik na sam dan napada objavio manifest, u kojem je kao neprijatelje odredio islam i feminizam, te isticao Karadžića kao svog uzora.
“Kao i ovogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za književnost Handke, i Breivik je u svome manifestu podržao Miloševićevu ratnu politiku, te osudio NATO intervenciju kojom je ona zaustavljena. Svjedočimo svojevrsnom paradoksu. Anders Breivik je danas u zatvoru, a nagrađeni Peter Handke će u Štokholmu uz najviše počasti dobiti priliku da promoviše svoje stavove”, kazao je.
Džaferović je podsjetio i na teroristički napad na Novom Zelandu, koji je, kako je kazao, “daleko i od BiH i od Švedske i od Norveške, na drugom kraju svijeta a ipak posve blizu”.
“Na Novom Zelandu, prije samo nekoliko mjeseci, inspirisan Breivikom i Karadžićem, terorista Brenton Tarrant je, u napadu na džamiju i islamski centar u gradu Christchurch, ubio 51 čovjeka. Najmlađa žrtva je bio trogodišnji dječak Mukad Ibrahim. Pred sami početak napada, koji je prenosio na društvenim mrežama, terorista je objavio pjesmu koja veliča Radovana Karadžića i genocid nad narodom kojem pripadam. I Tarrant je, kao i ovogodišnji laureat Nobelove nagrade Handke, podržavao Karadžića i osuđivao NATO intervenciju kojom je zaustavljen genocid”, kazao je Džaferović
Džaferović je u ovom kontekstu podsjetio i na nedavni napad na sinagogu u njemačkom gradu Halleu, koji je počinio ekstremista Štefan Baliet, po uzoru na novozelandski scenarij.
“Nakon što nije uspio provaliti u sinagogu, ubio je jednu slučajnu prolaznicu, a zatim i jednog gosta u turskoj radnji. Nijedna od njegove dvije žrtve nije bila ni Jevrej, ni musliman, bili su kao i on, kršćani i Nijemci, ali ih je svejedno ubila njegova mržnja. Njihov kršćanski, evropski identitet ih nije mogao zaštititi od zla i mržnje”, kazao je.
Džaferović je kazao da živimo u svijetu u kojem su pojavom novih tehnologija i ubrzane komunikacije prevaziđeni nekadašnji pojmovi geografske distance, te da zločin u BiH ili Njemačkoj začas može postati inspiracija za zločin u Norveškoj ili na drugom kraju svijeta, na Novom Zelandu.
Potcrtao je da ne postoji čovjek na svijetu koji se može smatrati zaštićenim, samo na temelju svog identiteta.
“Teroristi, koji su se pozivali na islam, izvršili su monstruozne terorističke napade 11. septembra ili u francuskoj dvorani Bataklan, ali isti ti teroristi ubijali su i muslimane širom svijeta. Teroristi u Norveškoj, Novom Zelandu, Njemačkoj, pozivali su se na kršćanstvo i evropsku kulturu, i mrze muslimane i Jevreje, ali ubijali su sve: I kršćane, i muslimane, i Jevreje. I crnce, i bijelce, i Evropljane i Azijate. I muškarce, i žene, i djecu. I liberale, i ljevičare, i tradicionaliste. Naš identitet nas ne može zaštititi od opasnosti ekstremizma. Jedino nas može zaštititi naš zajednički i efikasan odgovor”, poručio je član Predsjedništva BiH.
Govoreći o reakcijama na ovakve napade, poručio je da je pogrešno svoditi terorizam na psihičke poremećaje njegovih izvršilaca.
“Moramo imati na umu da većina psihički oboljelih ljudi ne izlazi na ulice s puškom i ne puca po nedužnim ljudima. Jer terorizam je neodvojiv od ekstremističkih ideologija koje ga inspiriraju. Zato punu odgovornost nosi svako ko promovira takve ideologije, bilo da se radi o anonimnim online aktivistima, laureatima Nobelove nagrade ili političarima”, kazao je.
“Pođimo od toga kako imenujemo stvari. Ne zaboravimo da sve počinje od riječi. Svaki čovjek ima odgovornost za to, a naročito ljudi koji imaju političku moć”, kazao je.
Naglasio je da zabrinjava porast desničarskih, antiimigrantskih pokreta u Evropi, čija je ideologija militantna i temelji se na ksenofobiji.
Džaferović se usprotivio upotrebi pojmova kao što su “radikalni islam”, “kršćanski terorizam”, “islamski terorizam”, itd.
“Ne trebamo govoriti ‘kršćanski terorizam’, ni ‘bjelački terorizam’ u slučaju napada na Novom Zelandu ili Norveškoj, jer krivci nisu niti kršćanstvo, niti bijela rasa. Ja kao Evropljanin i pripadnik bijele rase ne mogu biti kriv za masovna ubistva koja vrše ti teroristi, čak i ako to vrše zloupotrebljavajući moju rasu i pripadnost evropskoj kulturi. Ne trebamo govoriti ni ‘islamski terorizam’, u slučaju poput napada na dvoranu Bataklan, jer krivac nije islam. Ja kao musliman ne mogu biti kriv za masovna ubistva koja vrše teroristi, čak i ako to vrše zloupotrebljavajući moju vjeru”, kazao je Džaferović.
Naglasio je da svaki put kada kažemo “bjelački terorizam” ili “radikalni Islam”, svaki put kada nasilno ponašanje poistovijetimo sa svim ljudima jedne vjere ili rase, činimo ogromnu grešku i štetu.
“Svaki put kada se u javnosti pojavi takav način imenovanja stvari, to znači da su teroristi uspjeli, jer njihov cilj i jeste da se pravi razdor između civilizacija, vjera i kultura. Pogledajte samo njihove manifeste, i razmislite o razlozima zašto ih objavljuju. Oni se obraćaju milionima ljudi, u nadi da će posijati strah i razdor, i da će pripadnike najvećih vjera ili rasa svijeta okrenuti jedne protiv drugih. Oni ne vjeruju da različite vjere, kulture, rase i civilizacije mogu živjeti zajedno, u miru i saradnji. Oni vjeruju samo u konflikt i rat do istrebljenja”, poručio je.
Džaferović je istaknuo da je obaveza lidera stati u zaštitu žrtava, posebno kada su napadnute samo zbog svog identiteta.
“Ispravan politički odgovor na ekstremističke napade bila je reakcija novozelandskih vlasti, na čelu sa premijerkom Žasindom Ardern, koje su se solidarisale sa žrtvama, naglašavajući njihovo pravo da žive na Novom Zelandu i ostanu vjerni svome muslimanskom identitetu. Naš ključni politički odgovor mora biti širenje ideje da ljudi različitih vjera, kultura, rasa i civilizacija mogu živjeti zajedno, u miru i koegzistenciji”, kazao je.
Džaferović je kazao učesnicima da dolazi iz zemlje koju su ekstremisti pokušali uništiti u periodu 1992-1995. upravo zato što ne vjeruju u ideju zajedničkog života.
“Ono što se desilo na norveškom otoku Utoja ili novozelandskom gradu Christchurch, bila je svakodnevica tokom četiri godine agresije na Bosnu i Hercegovinu. Zamislite zemlju u kojoj skoro svaki grad ima iskustvo Christchurcha, a svako selo ima iskustvo Utoje, pa čak i više od toga. Za samo nekoliko dana u Srebrenici, snage pod komandom Radovana Karadžića i Ratka Mladića pobile su više od 8 hiljada muškaraca i dječaka. Tokom četiri godine opsade glavnog grada Bosne i Hercegovine, Sarajeva, ubijeno je 11.541 civil”, kazao je.
Poručio je da je polazna tačka zločinaca bila ideja da narode, koji su živjeli stoljećima jedni s drugima u BiH, treba nasilno razdvojiti a samu zemlju podijeliti, što su pokušali učiniti genocidom, logorima, sistemskim protjerivanjima i silovnjima.
“Zločinci su tvrdili da je Bosna zemlja mržnje, i da njeni narodi ne mogu živjeti zajedno. Demantovalo ih je historijsko iskustvo, koje potvrđuje da su različiti narodi u mojoj zemlji živjeli hiljadu godina. Da su ekstremisti u pravu, islam, pravoslavlje i katoličanstvo ne bi opstali niti jedan mjesec u BiH, a kamoli tokom stoljeća”, kazao je.
Istaknuo je da o tradiciji zajedničkog života svjedoči slika Sarajeva, u kojem se bogomolje četiri svjetske religije nalaze jedna do druge u rasponu od samo nekoliko stotina metara, zbog čega glavni grad BiH često nazivaju “evropskim Jerusalemom”.
“Stoljećima prije globalizacije i savremenih migracija, kada je u mnogim zemljama bilo nezamislivo da u jednom gradu zajedno žive i muslimani i kršćani, u Bosni i Hercegovini je to bila prirodna stvar. To su znali i Jevreji sefardi, kada su 1492. bili protjerani iz Španiji. Svoj novi dom pronašli su upravo u takvoj Bosni i Hercegovini, dopunivši njen multikonfesionalni mozaik”, kazao je.
Kazao je da sve više društva, uslijed globalizacije i savremenih migracija, postaju multikulturalna, te da je pred njima da uče kako da upravljaju različitostima.
“S druge strane, Bosna i Hercegovina ima višestoljetnu multietničku tradiciju, u kojoj je prirodno da poznajete običaje i tradiciju svojih komšija, koji pripadaju drugoj kulturi ili vjeri. U savremenom svijetu nije dovoljno poznavati samo svoje običaje i tradiciju, jer se tako ne možete snaći u multikulturalnom okruženju. Mi u Bosni i Hercegovini, imamo sreću da je međusobno poznavanje jedan od temelja naše tradicije”, kazao je.
Džaferović je istaknuo da je Bosna i Hercegovina je teritorijalno i demografski mala zemlja, ali je po svojoj ideji velika i značajna i u svjetskim okvirima.
“Globalno društvo, u kojem je multikulturalizam relativno nov fenomen, od Bosne i Hercegovine može mnogo toga naučiti, kako bi se bolje suočilo sa promjenama koje doživljava”, kazao je.
Istaknuo je da je BiH po svojoj suštini anti-ekstremistička zemlja, te da “mi mi koji volimo Bosnu i Hercegovinu i želimo je sačuvati, nemamo alternativu nego da nastavljamo borbu za suživot i demokratsko društvo”.
“S druge strane, historijsko iskustvo Bosne i Hercegovine u periodu 1992-1995., kao i brojne poteškoće sve do dan-danas, pokazuju šta se desi kada zavlada ideja političkog ekstremizma. Ono što je jako bitno napomenuti je da ideje etničkih podjela nemaju svoje izvorište u samoj BiH, nego su uvezene iz političkih centara izvan BiH, koji nam ne žele dobro”, kazao je.
Na samom kraju citirao je ajet iz sure El-Hudžurat: “Ljudi, Mi smo vas stvorili od muškarca i žene i učinili vas narodima i plemenima da biste se upoznavali”.
“Da je Gospodar htio, on bi učinio sve ljude istim, pripadnicima jednog naroda, rase ili kulture. Raznolikost ljudi i nacija jeste Božija volja i rezultat savršenstva stvaranja, a smisao koji stoji iza toga jeste plemenit: stvoreni smo da bismo se međusobno upoznavali, uvažavali se i sarađivali, a ne mrzili, ratovali i jedni druge ubijali zbog razlike u boji kože i narodnoj pripadnosti. Poštujmo ove uzvišene riječi i poštujmo jedni druge”, zaključio je svoje obraćanje član Predsjedništva BiH, prenosi “N1“.
