U bivšoj ‘SFRJ’ od 1980. izmijenjalo se 12 predsjednika, jednako toliko i u socijalističkoj BiH, a u demokratskoj BiH od rata do danas 18 članova Predsjedništva. Oni se rotiraju svakih osam mjeseci na mjestu ‘prvog’ čovjeka države, piše “Večernji“.
Dakle, četrdesetak puta u 23 godine nakon rata mijenjao se predsjedatelj. Ove nevjerojatne brojke, kakvih vjerojatno nema nigdje u svijetu, ponajviše ilustriraju komplicirani sistem višenacionalne BiH.
Unatoč tomu što je funkcija predsjednika ili predsjedatelja države samo nešto više od protokolarnoga predstavljanja, ipak u većini država svijeta izaziva više pažnje nego izbor premijera, koji ima stvarne ovlasti. Predsjednik ima moć samo ako je riječ o autoritativnom lideru. Prije svih, takav je bio u Jugoslaviji Josip Broz Tito, a ulogu političkog lidera u svojim narodima imali su Franjo Tuđman, Alija Izetbegović, Slobodan Milošević, Aleksandar Vučić, Milo Đukanović. Stvarna moć bila je u onoj funkciji koju su oni obnašali.
Zajednička karakteristika za sve političke sisteme u višenacionalnim republikama jest da se vodilo računa o nacionalnom balansu, ali ne i o spolnoj strukturi predsjednika. Od njih više od stotinu koji su od 1945. do danas bili na čelu bivše države ili u šest njezinih republika, gotovo svi su muškarci. Tek u jednom mandatu u Hrvatskoj predsjednica je bila Ema Derossi-Bjelajac (1985.) i danas Kolinda Grabar-Kitarović.
U ‘SFRJ’ pokušavala se barem prividno podobnima izbalansirati nacionalna struktura. Na čelu države četiri puta bio je Hrvat, četiri puta Srbin, po dva puta Makedonac i Slovenac i po jednom Musliman, Albanac, Crnogorac. Zanimljivo je podsjetiti se imena nekada nedodirljivih vladara. Prvi predsjednik Jugoslavije nakon 1945. bio je Ivan Ribar. Od 1953. naslijedio ga Josip Broz Tito koji je tu dužnost obnašao do smrti. Od 80-ih do 90-ih redali su se Lazar Koliševski, Cvijetin Mijatović, Sergej Kraigher, Petar Stambolić, Mika Špiljak, Veselin Đuranović, Radovan Vlajković, Sinan Hasani, Lazar Mojsov, Raif Dizdarević, Janez Drnovšek, Borislav Jović i posljednji Stipe Mesić. Ne treba ni naglašavati gdje je bila politička moć u vremenu dok je Ivan Ribar bio predsjednik, a Tito premijer.
Slično je i u ‘maloj Jugoslaviji’, kako nazivaju BiH. U njoj se u svim sistemima vodi računa o nacionalnom balansu. Od 1945. do rata Predsjedništvo BiH vodili su: Vojislav Kecmanović, Đuro Pucar, Vlado Šegrt, Ratko Dugonjić, Džemal Bijedić, Hamdija Pozderac, Raif Dizdarević, Branko Mikulić, Milanko Renovica, Munir Mesihović, Mato Andrić, Nikola Filipović i Obrad Piljak. Na prvim demokratskim izborima s više od milion glasova pobijedio je uvjerljivo Fikret Abdić. No, on je prepustio čelnu funkciju Aliji Izetbegoviću. Koji je u ratu predsjedao sedmeročlanim, a nakon rata tročlanim Predsjedništvom. Uz njega, ‘kolektivnim šefom države’ predsjedali su: Živko Radišić, Halid Genjac, Ante Jelavić, Jozo Križanović, Beriz Belkić, Mirko Šarović, Borislav Paravac, Dragan Čović, Sulejman Tihić, Ivo Miro Jović, Nebojša Radmanović, Haris Silajdžić, Mladen Ivanić, Bakir Izetbegović, Milorad Dodik, Šefik Džaferović i Željko Komšić. Svaki član Predsjedništva u jednom mandatu predsjedao je dva puta.
