Vojin Mijatović, potpredsjednik SDP BiH posljednjih dana svojim izjavama i stavovima uzburkao je javnost i otvorio Pandorinu kutiju kada je riječ o temama o kojima se šapatom govori, ali ih on sve glasnije kazuje, što je naišlo na odobravanje, ali i na negodovanje, pa čak i unutra samog SDP-a
Poznajem vas i i vaš opus rada i djelovanja ukazuje da niste islamofob niti mrzitelj religija, vjerujem da se slažete da su principi na kojima počiva način života vjernika zaista odlika dobrih ludi, ali vaša teza o tome da vjerske zajednice podržavaju fašističke stranke koje ovo društvo vode u ambis, izazvala je velike polemike, čak i u vašoj stranci. Možete li se preciznije izjasniti o tome, tačnije dati konkretne primjere kako to pojedinci svojim djelovanjem dovode do narušavanja ugleda vjerskih zajednica i kakav je to fenomen pa se ljudi boje govoriti o tome?
Mijatović: Potpuno sam bio svjestan da će moja izjava izazvati lavinu diskusija, osuda ali i pohvala. Znate naše društvo u cjelini se nalazi u katastrofalnom stanju, za to je kriva prevashodno politika ali i ostali kreatori društva, a to su i religijske zajednice. Kada sam to rekao mislio sam prevashodno na rukovodstva istih, a evo samo nekoliko primjera.
Ukoliko hoćemo da vidimo pravu sliku neka se samo izvuku podaci koliko novca iz budžeta u BiH od opštinskih, preko kantonalnih, entitetskih pa sve do državnog je uplaćeno svim vjerskim zajednicama u BiH. Radi se o stotinama miliona. Vjerujem da su više novca dobili oni nego cjelokupan sistem obrazovanja u BiH, kada izuzmemo plate prosvjetnih radnika.
Dakle, moja izjava je vrlo jasna, ukoliko želimo da budemo realni i ona se ni u jednom segmentu nije odnosila na vjeru ili vjernike nego nažalost na ljude koji rukovode vjerskim zajednicama i njihovim neraskidivom odnosima sa vladajućim strankama i zajedničkom konzumiranju stotina miliona sredstava građana BiH. Pa budimo realni ljudi iz samog vrha SDA su u vrhu rukovodstva Islamske zajednice. I nemam ništa protiv, ali zar to nije upravo potvrda svega što govorim.
Tek kada je došla vijest da je Dodik donirao 100.000 KM za Islamski centar u Doboju, a to oni prihvatili, javnost je, čak i ljudi direktno iz Islamske zajednice negativno reagirali, pa čak potvrdili vašu raniju tezu, zbog čega ljudi u BiH ne vole stvari nazvati pravim imenom?
Mijatović: Priznajem da i ja ponekad demantujem sam sebe i to je život, međutim, kada govorimo o ovako krupnim stvarima ne smijemo zatvarati oči pred brutalnom istinom u BiH. Dakle skočili su na moju izjavu kao ofureni, a jučer u Doboju čovjek koji je ezan nazvao arlaukanjem i čovjek koji negira genocid u Srebrenici i državu BiH za 100.000 KM para građana BiH kupi naklonost IZ. Nažalost, ovo je samo jedan primjer da su politike kojima se rukovodi u BiH licemjerne i nažalost upravo rade na narušavanju bosanskohercegovačkog društva a puna su im usta patriotizma, vjere, pomirenja…..To je licemjerje!
Otvoreno govorite i o činjenici da dok pojedinci komentarišu Handkea, u istom trenutku vrše raspodjelu izbornog plijena sa Dodikom koji još direktnije negira genocid u Srebrenici, ima li licemjerje u BiH granicu i kako se izboriti protiv toga?
Mijatović: Ma nema granice licemjerju. Zato i jesmo tu gdje smo na kraju Evropske ljestvice. Kao što ste i rekli, ti veliki patrioti iz SDA grme prema nekom nadri piscu iz Austrije, a u političkom i bratskom zagrljaju sa Dodikom koji brutalno vrijeđa državu u kojoj je i sam predsjednik, vrijeđa direktno vjeru, negira genocid, izaziva mržnju…. i to podvlače pod realnost. E, ukoliko je to realnost u BiH ne postoji opcija da prestanem pričati i to glasno upravo o realnosti u BiH i njihovom licemjerju gdje pod zastavom patriotizma brutalno pljačkaju moj narod i moju državu Bosnu i Hercegovinu. Oni svoje, ja svoje pa ćemo vidjeti gdje ćemo dogurati, ali još brutalnije ću govoriti o njima svima jer to je jedini način da pobijedimo to licemjerje.
Vi ste primjer političara socijaldemokrate i način kako bi se trebalo djelovati, ali čini se u momentima da ste usamljeni, ima li BiH progresivnih snaga koje bi mogle napraviti jači iskorak naprijed, zanemarujući vlastite potrebe, gledajući interes države?
Mijatović: Ja sam uvjeren da ima. Nažalost u BiH su političke stranke izuzev SDP-a izgubile ideologiju. 95% političkih stranaka za ideologiju imaju ulazak u vlast i to je početak i kraj njihovih ideoloških smjernica. To je i proizvelo društvenu eroziju u potpunosti. Poštujem zaista svačiji stav, ali hajde se izjasnite šta ste desničari, ljevičari, pacifisti, nacionalisti, Eskimi, ekolozi šta god i dajte ponudite te vaše vrijednosti, nemojte da se krijete iza države, vjerskih zajednica, nacionalnosti, to nisu političke ideologije i pravci. Dakle, ima progresivnih ljudi i ja sam uz sve optimista, ide veliko pospremanje i političkih stranaka i političkog tržišta u cjelini, a onda će doći i do promjene i svijesti i stanja u državi. Jednoumlje u kome se političke stranke dijele na vlast i opoziciju samo zato što jedni skupe dovoljan broj ruku, a drugi ne je besmisleno. Zato danas imate u koaliciji na nivou države Željka Komšića i Nenada Stevandića, pa ljudi moji jer to normalno?
Koji je vaš stav o migrantskoj krizi, sistem je očito zakazao, a ni strani faktor mnogo ne pomaže. Nama spočitavaju nehumanost, a oni svoje države ograđuju žicom, pri tome bh. vlasti nisu u stanju čak utvrditi niti identitet migranata?
Mijatović: Mi nažalost nemamo kapacitet da riješimo probleme u BiH, a ne da pronađemo rješenje za migrantsku krizu. I da slažem se da je stav međunarodne zajednice užasno licemjeran prema BiH kada je u pitanju migrantska kriza. Podigli su zidove i žice i zatvorili svoje granice, a drže predavanja nama – sram ih bilo. Nažalost, pored nedostatka kapaciteta da ovo riješimo i kroz ovaj problem se vidi apsurd u BiH o kome govorim svr vrijeme. Iako je naš narod prošao istu golgotu prije nešto vise od dvije decenije odnos pojedinaca je katastrofalan prema tim ljudima. Dodik i Čović ne daju dolazak migranata na svoje teritorije kao da je privatno vlasništvo, a Izetbegović i Komšić šute, pa gdje je tu patriotizam gdje je tu priča o odbrani države, pa valjda je BiH i u Banja Luci i Mostaru. Ali ne i tu će reći kako je to realnost u BiH. Ma, nažalost realnost u BiH, pa čak i kad je problem migrantske krize, je to što su nam podijelili zemlju u pašaluke gdje oni i poslušnici vladaju životom i smrću a sve ostalo je brutalna laž, prenosi “Faktor“.
