Vremenom su takvi događaji postali prepoznatljivi kao mjesto susreta, dijaloga, uvažavanja različitosti te prilika za izgradnju boljih uslova za suživot.
Međutim, dva posljednja prijama iz protekle godine, uskrsni od 22. aprila te božićni od 26. decembra, imala su svoje „treće poluvrijeme“ u sredstvima društvenih priopćavanja koji su još jednom potvrdili dobro znano maksimu kako ne postoje neovisni mediji te kako su gotovo svi u manjoj ili većoj mjeri ovisni o pojedinim centrima političke moći, piše “Slobodna Bosna“.
Medijsko zanimanje zbog uzvanika
Međutim, toliko zanimanje nije pobuđeno zbog uskrsnih i božićnih poruka, niti vapaja kardinala Puljića zbog nevraćene crkvene imovine ili neriješenog zdravstvenog osiguranja svećenika, već zbog popisa uzvanika koji su se pojavili na prijamima i onih koji su dobili pozivnice, ali su smatrali da ne trebaju doći.
Konkretno riječ je o dolasku bošnjačkih političara predvođenih članom Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefikom Džaferovićem, neprikosnovenim vladarom SDA Bakirom Izetbegovićem te drugim bošnjačkim članom i aktualnim predsjedavajućim Predsjedništva koji se deklarira Hrvatom kako bi bio tu gdje jest, Željkom Komšićem.
Navodno zbog poziva upućenoga Komšiću većina legalnih i legitimnim predstavnika hrvatskog naroda pod vodstvom HDZ-a nije htjela doći. Osim što im je to bio dovoljan razlog izbjegavanja čestitanja dva najveća kršćanska blagdana vrhbosanskom nadbiskupu – čak iako se većina njih deklarira katolicima – na portalima koji su u sluganskom odnosu prema dominantnoj hrvatskoj politici u BiH i spomenutoj stranci pokrenuta je kampanja protiv kardinala Puljića kojega su željeli predstaviti izdajnikom vlastitog naroda, trgovcem političkih prava kojemu je crkvena imovina ispred dobra Hrvata katolika iako je on više nego bilo koji političar u protekla tri desetljeća dijelio dobro i loše sa svojim narodom.
Poštivanje institucija države
Zanimljivo je kako ti isti mediji koji ovih dana neprestano optužuju kardinala za izdaju nisu ništa govorili niti pisali u trenucima kada je on kritizirao nepravedni Izborni zakon po kojemu je Komšić zauzeo poziciju hrvatskog člana Predsjedništva. Tada su ga pustili da bude laka meta (pro)bošnjačkim medijskim kućama sa sjedištem u Sarajevu.
No, svakom iole normalnom koji poznaje ovdašnje odnose jasno je kako je vrhbosanski nadbiskup, kao i prijašnjih godina, na prijame pozivao predstavnike institucija različitih nivoa vlasti te da njihovo pozivanje apsolutno ne znači i njegovu podršku tim istim ljudima. On je samo slijedio ono što od njega Crkva zahtijeva, a to je poštovanje države i vlasti u kojoj živi. O tomu govori i Katekizam Katoličke Crkve u broju 1900: „Obveza poslušnosti nalaže svima da vlasti odaju čast koja joj pripada i da osobama koje je obnašaju iskazuju poštovanje i, prema njihovim zaslugama, zahvalnost i naklonost.“ Jasno je da je u ovom slučaju iskazano samo poštovanje, a nikakva zahvalnost ili naklonost jer je nisu zaslužili. Kardinal je čovjek Crkve, a ne stranke, što se ne može tvrditi za znatan dio medija u bh. biotopu.
Propuštena prilika
Slijedeći logiku određenog broja portala i kardinal Puljić bi se trebao staviti u službu politike te primjenjivati načelo isključivosti „ili – ili“, umjesto katoličkog načela dijaloga i uključivosti „i – i“ te ne poštovati institucije države u kojoj živi.
Takvima je sporan njegov „susret“ s već spomenutom „trojkom“ i ostalim bošnjačkim političarima, a nije im ništa čudno u tome da su legalni i legitimni hrvatski političari već 25 godina u koaliciji s tim istim ljudima koji su po treći put instalirali Komšića u Predsjedništvo. Tako će drvlje i kamenje bacati na kardinala, a neće pisati ništa o tome da u aktualnom sazivu Vijeća ministara trojica hrvatskih ministara čine vladu zajedno s ministrom iz Komšićeva DF-a ili Bakirovog SDA-a. Očito kada je u pitanju raspodjela novca i moći tada nisu bitni interesi naroda tako da ne treba biti iznenađenje da se ista koalicija napravi i na federalnoj razini. Naravno o tome će podanički portali kao i do sada uredno šutjeti, navodi “Slobodna Bosna“.
Na kraju cjelokupna medijska hajka koja se digla oko protekla dva prijama kardinala Puljića u konačnici najviše je koristila upravo Komšiću i Izetbegoviću. Većina hrvatskih političkih predstavnika – čast nekolicini pojedinaca koji su se pojavili na oba prijama – je svojim nedolaskom propustila prigodu za dijalogom i pokretanjem stvari s mrtve točke. Napadi na kardinala, a time i na Crkvu, mogu samo doprinijeti daljnjem nejedinstvu hrvatskog korpusa u BiH, što u konačnici opet odgovora onima protiv kojih se ovih portali tobože bore. Stoga nema drugoga puta nego dopustiti da logika zdravog razuma nadvlada logiku emocija kako bi se pronašlo pravedno rješenje za sve narode u Bosni i Hercegovini.
