Nekako sa početkom globalne drame izazvane pandemijom koronavirusa političkom scenom Bosne i Hercegovine odjeknula je jedna javno izrečena, do tada nezabilježena izjava. Naime, na sjednici Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH posvećenoj radu bh. pravosuđa, zastupnica SNSD-a Sanja Vulić (32), jedna od novih politčkih snaga u BiH, stala je u zaštitu svog stranačkog šefa i člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, izjavivši kako je Dodik za nju – Bog.
Sanja Vulić, inače po struci profesorica razredne nastave, tako je javno pokazala šta za nju predstavlja predsjednik vladajuće političke partije u RS-u i time izazvala buru komentara u javnosti.
Među mladim opozicionim snagama u RS-u je i hrabri dvojac PDP-a Draško Stanivuković (27) i Jelena Trivić (37), poslanici u Narodnoj skupštini bh. entiteta Republika Srpska (NSRS), koji su na sebe skrenuli pažnju stalnim kritikama vlasti. Međutim, za Stanivukovića, studenta ekonomije i mladog političara koji je 2016. godine postao najmlađi odbornik u istoriji banjalučkog lokalnog parlamenta, u Srebrenici se desio zločin ali ne i genocid kao što je to utvrđeno brojnim presudama u Haškom tribunalu. Jelena Trivić, inače doktor ekonomskih nauka, je za svog uzora našla, ni manje ni više Dražu Mihailovića, četničkog komandanta iz Drugog svjetskog rata i osuđenog ratnog zločinca.
Također, tu su i neke mlade snage u SDA koje bi mijenjale historiju Grada Sarajeva, pa tako izbrisale nazive ulica po velikim historijskim ličnostima i dokazanim antifašistima. Predlagao je to Tarik Dautović (31), bivši vijećnik SDA u Vijeću općine Stari Grad u Sarajevu a danas novinar. On je zagovarao promjenu Titove ulice u ulicu Alije Izetbegovića.
Inače, mlade snage SDA nisu imale ništa protiv da se jedna sarajevska osnovna škole nazove po imenu Mustafe Busuladžića, koji je u najmanju ruku bio blizak fašističkoj tvorevini, tzv. Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH).
Stavovi se formiraju još u porodici
Za akademika Slavu Kukića, profesora sociologije iz Mostara, nespremnost mladih političkih snaga na civilizacijski iskorak nije iznenađenje. “Prije petnaestak godina bio sam razočaran tom vrstom spoznaje, danas više ne. U istraživanju iz 2006. godine, u kojem je pratio etničku distancu među mladima u BiH, pokazalo se da je moja generacija puno više evropska od onih koji su 2006. godine bili starosne dobi od 18-28 godina”, kaže Slavo Kukić.
“Kad se o tome razmisli hladne glave, ništa drugo se nije ni moglo očekivati od ljudi koji su čitav svoj život, u obitelji, školi, socijalnoj sredini, drilani vrijednostima koje ne pripadaju 21. stoljeću nego vremenima od prije nekoliko stoljeća”, konstatuje ovaj dugogodišnji profesor za “DW”.
Prema njegovim riječima, “tim istim vrijednostima su nažalost napajani i oni od kojih danas nerijetko očekujemo da u dominantnom sistemu vrijednosti naprave kopernikanski obrat – i da od sistema s plemenskim naprave zaokret prema evropskom sistemu vrijednosti”. A to je, po riječima profesora Kukića, sudeći po nizu pojedinačnih primjera s jedne i druge strane entitetske crte za sada “naprosto nerealno”.
Nema nade za one koji veličaju fašizam
Za mlade političare kojima je Draža Mihailović heroj, koji bi da mijenjaju naziv Titove ulice u Sarajevu, koji veličaju NDH ili koji bi da zabrane Paradu ponosa nema nade” naglasio je Damir Arnaut, zastupnik Naše stranke u Parlamentu BiH. On je pesimista kada je u pitanju daljnji politički razvoj mladih snaga. “Bit će sve gori s godinama. Zato je potrebno forsirati mlade ljude sa demokratskim i antifašističkim vrijednostima”, poruka je Damira Arnauta.
Srđan Puhalo, psiholog iz Banje Luke, smatra da su tri faktora presudna za političko oblikovanje mladih snaga u BiH. “Prije svega, oni su formirani u sasvim drugom sistemu u odnosu na socijalizam. Veliki uticaj ima i činjenica da su školski udžbenici drugačiji u ideološkom smislu. Drugi faktor je taj da je to narativ koji je dominantan. On mladima donosi najmanje štete, oni s tim stavovima najmanje rizikuju jer pokazuju svoj patriotizam. I konačno, političke partije su te koje su odredile takav kurs”, govori Puhalo za “Deutsche Welle“.
O “emotivnom” javnom istupu Sanje Vulić, Puhalo kaže da je ona samo “glasno rekla ono što mnogi misle”. “Dodik joj je kao predsjednik partije omogućio da bude državna zastupnica. Dao joj je sve.” Nažalost, kako ističe Puhalo, mladi u BiH ne donose nikakvu promjenu, već najčešće stoje u redu kako bi došli do funkcija i privilegija.
Žele biti radikalniji i od lidera partija
Banjalučki univerzitetski profesor sociologije Ivan Šijaković nije iznenađen ponašanjem mladih političara u BiH. “Na sceni u BiH su ostale samo nacionalističke partije. Sve druge stranke, koje su pokušavale da budu tolerantne, gajile solidarnost, pomirljivost među političkim akterima, vodile brigu o čovjeku i građaninu, nestale su sa političke scene. Ostale su samo one partije koje ljude gledaju kroz naočale nacionalne i vjerske pripadnosti. To su veoma radikalne partije, antigrađanski nastrojene. Za njih nema slobodnih građana, ljudi u BiH. Postoje samo Srbi, Hrvati, Bošnjaci ili pravoslavci, katolici, muslimani.
Nažalost, takve partije su našle svoje uporište među ljudima u BiH i to među većinom i zbog toga se održavaju toliko dugo na vlasti”, kaže Šijaković za “DW”. Mladi ne mogu opstati na političkoj sceni ako ne slijede pomenute stavove svojih partija. “Da bi se istakli i skrenuli pažnju na sebe, oni moraju biti još radikalniji od partijskih lidera, moraju svaki dan smišljati neki potez, neki stav ili pakost kako bi opstali na pozicijama koje su zauzeli. Bez obzira na sva njihova nastojanja da se ponekad ponašaju građanski i tolerantno, oni uvijek moraju da se pozivaju na retrogradne stavove, da ne bi bili proglašeni otpadnicima od glavne partijske struje ili nacionalnog interesa”, zaključuje banjalučki profesor sociologije Ivan Šijaković.
