Njegov govor prenosimo u nastavku:
– Čestitam vam 30 godina postojanja i djelovanja gradskog odbora SDA Mostar – 30 godina uporne političke i vojne borbe za opstanak i ravnopravnost našeg naroda i naše domovine, za slobodu, demokratiju i prosperitet našeg društva.
Za odbranu, oporavak i boljitak Mostara – jednog od najljepših gradova… Bosanskohercegovački patrioti su prošli golgotu, nikome nije bilo lako, ali Mostarcima i Bošnjacima ovog dijela Hercegovine je u svemu bilo duplo teže. Ponosni smo na vas i na sve što ste izdržali i postigli, prenose “Vijesti“.
Bio sam u Mostaru tog 16 septembra 1990, prvi skup je održan na Veležovom stadionu. Sjećam se aktera, dijelova govora rahmetli Alije Izetbegovića. Bilo je jasno da se približavamo sudbonosnim historijskim vrtlozima i iskušenjima.
A zatim se sjećamo svake bremenite godine koja je uslijedila – 1991 i rezervista JNA koji su maltretirali Mostar i Hercegovinu, 1992 i Perišićevih bombardovanja grada, zločina u Zaliku, 1993 i napada HVO, Vraniće, Dretelja, rušenja Stoca, Mostara…
Dno rata, najniža i najdepresivnija točka za sve nas, ne samo za Mostarce, je bio taj 9 novembar 1993 kada je srušen Stari most. Preciznije – kada je ubijen Stari most, jer taj čin smo svi tako osjetili, kao nepojmljivu i nedopustivu stvar u bilo kojim okolnostima.
Sjećamo se i VVashingtonskog sporazuma, napada koji su se i dalje dešavali, napada na Košnika i predstavnike međunarodne zajednice.
Svega se sjećamo, ništa nećemo zaboraviti, ali nećemo dopustiti da nas mržnja savlada, da ostanemo robovi prošlosti.
Zato ćemo se sa radošću sjećati i obnove Starog mosta, i Stare jezgre, i obnove Pravoslavne crkve, i obnove hotela Ruža…. Ponosan sam što smo dio svega toga bili i mi iz rukovodstva SDA.
Na putu ka ovom mjestu sam navratio na gradilište velike džamije u Zaliku.
Čestitam vam na ovom graditeljskom i finansijskom naporu. Prave se nove džamije diljem Bih, a skoro sve stare, koje su bile porušene u proteklom ratu, su obnovljene. I to je prvi put tako u posljednjih 150 godina, u tom vijeku i pol u kom su krenuli napadi na Bošnjake. Prvi put se vraćamo u mjesta iz koji smo protjerani, i prvi pot se uspravljaju porušena minareta. To je tako jer su Bošnjaci postali politički i vojni faktor bez kojeg nema više nijedne kalkulacije u BiH niti na Balkanu. A toga ne bi bilo da nije bilo SDA!
Raduje nas i obnova Pravoslavne crkve bez koje Mostar nije Mostar. Sve je to dio nas i našeg šarolikog bogatstva. I tekija na Buni, i manastir u Žitomislićima, i katoličke crkve u Međugorju, sav ovaj vreli kamen, i ova ledena modra rijeka, vinogradi i voćnjaci.
Bez obzira na sukobe koje smo u proteklom vijeku, prošli nikada ne smijemo zaboraviti da smo svi mi jedni od drugih, istog smo porijekla, skoro istog jezika, pripadnici sličnih monoteističkih vjera. Teško onima koji svoju sreću vide u tome da nestane crkve, džamije, mosta, komšije. To nije duh Bosne i Hercegovine. To je zloduh koji nigdje nije dobra donio.
Prava BiH je kao velika krošnja koja uvijek daje i hrani. I prašta što joj lome grane i bacaju pritke da obore njene plodove. Bilo bi zanimljivo prebrojati koliko je ova zemlja susjednim zemljama dala stanovnika, intelektualaca, umjetnika, predsjednika, sportista.
Govore o njihovima dijasporama u BiH – ali upravo je obratno: mi imamo dijaspore u susjednim zemljama.
Već 30 godina praštanje i dobro je naša politička filozofija. Naravno, uz to i snaga i izdržljivost. Dug smo put tako prešli. Na tom putu su naš narod i zemlju napadali – mi smo ih branili. Oni su rušili – mi smo popravljali i gradili. Oni su zavađali – mi smo mirili. Oni su vrijeđali – mi smo praštali. Oni su postavljali blokade – mi smo ih uklanjali. Oni su proizvodili krize – mi smo ih rješavali.
I tako će se to nastaviti, i tako će to i završiti – oni koji proizvode nered i konflikt će se umoriti – mi se nećemo umoriti!!
Sa ovakvim pristupom i emocijom idemo i u lokalne izbore. U Mostaru prvi put nakon 12 godina. Ne idemo sa parolom PROTIV, već sa parolom ZA!
Za pomireni Mostar, za Mostar koji je spoj tradicije i savremenosti, za čisti i uredni Mostar, za grad koji će biti šampion u BH turizmu, koji će garantovati svojim stanovnicima zaposlenje, bogat kulturni život i jasnu perspektivu. Za evropski Mostar!
Svi ćemo biti uz vas u decembru. Odličan posao ste obavili do sada, i mi iz vrhva SDA smo pomagali, Dr Zvizdić posebno.
Čestitam Mariću i Špagi na širokoj koaliciji koju su okupili – trebalo je mnogo pameti i snage da se prvo pobijedi samog sebe kako bi se napravilo jedinstvo u ovakvim okolnostima. Ta pobjeda će akoBogda omogućiti i onu u decembru!
Uvijek smo bili uz vas, i uvijek ćemo biti. I uvijek će se naći prostor za predstavnike Hercegovine, i u vrhu SDA i u vrhu vlasti.
Na kraju želim pomenuti dva imena koja nam svima mnogo znače. Prvo je ime prvog predsjednika SDA i BiH, rahmetli Alije Izetbegovića u čijem srcu, kabinetu i kući je uvijek bilo mjesta za predstavnike Mostara i Hercegovine. Za njega je Richard Hollbrooke kazao: da nije bilo Alije, ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine. Ima u ovome istine, ali reducirane, treba ovu formulaciju proširiti. Ja bih rekao ovako: da nije bilo Alije, SDA, Patriotske lige i Armije, da nije bilo boraca poput rahmetli Midhata Hujdura-Hujke, ne bi bilo ni Mostara ni Bosne, ni Hercegovine!
Za sjećanje na ovaj dan,
tridesetogodišnji SDA Mostar sam vam donio jednu lijepu knjigu – Povijesni Atlas Bosne i Hercegovine. Zamolio bih Salema Marića da se popne na binu kako bih mu predao Atlas.
U njemu su karte naše zemlje stare preko pola milenija, svjedočanstvo o njenom trajanju i suverenitetu. Granice su se mijenjale, zemlja je nekada bila veća, nekada manja, ali je uvijek bilo Bosne i Hercegovine. Pokušaj da se te granice drastično promijene je osujećen u odbrani od agresije u vremenu od 1992 do 1995. Ogroman doprinos, nesrazmjeran, da to bude tako su dali Mostarci i Hercegovci.
Neka je rahmet i vječno sjećanje na one koji su toj borbi položili živote, i neka vječno ćivi naša domovina – Bosna i Hercegovina!
