Draško Stanivuković, pobjednik na izborima za gradonačelnika Banjaluke, izjavio je da će imati adekvatan odgovor na prijetnje koje je uputio Milorad Dodik, član Predsedništva BiH i lider Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Naime, Dodik je nakon izbora izjavio da neće podržati planirane investicije u Banjaluci, piše “Radio Slobodna Evropa“.
Stanivuković, kao kandidat Partije demokratskog progresa (PDP), osvojio je 54,52 odsto glaosva. Ta partija međutim neće imati većinu odborničkih mesta u Skupštini grada Banjaluke. No, Stanivuković će biti najmlađi gradonačelnik najvećeg grada u bh. entitetu Republici Srpskoj, ali i političar koji je prvi uzdrmao dvodecenijske vodeće pozicije Dodikovih snaga. Banjaluka bi po prvi put posle 22 godine mogla dobiti gradonačelnika koji nije iz tih redova.
U razgovoru za RSE Stanivuković govori i o drugim pitanjima kao što su odnos prema genocidu u Srebrenici, saradnji sa Sarajevom i Beogradom, nerasvetljenom slučaju smrti Davora Dragičevića, razlozima zbog kojih mu je zabranjen ulazak u Crnu Goru, fotografiji sa četničkim obeležjima.
Koje investicije Dodik dovodi u pitanje?
RSE: Milorad Dodik je dao izjavu koju su mnogi protumačili kao pretnju. Koje su to investicije koje on može da uskrati Banjaluci?
Stanivuković: U prethodnom periodu Vlada RS je ovdje finansirala mnoge projekte, kao što su spajanje istočnog tranzita, određene kružne tokove, neke druge puteve, fasadu na Banskom dvoru, sufinansiranje grijanja. Ali, zašto sufinansira grijanje? Zato što je upravo njihova vlast zadužila toplanu 90 miliona i zbog takvog duga i pokradenog novca oni su dužni da sufinansiraju, kako bi to preduzeće opstalo, pa su poslije toga preduzeće u jednom segmentu privatizovali. Tako da ima dio projekata koji oni finansiraju, koji pomaže da se Banjaluka brže razvija.
RSE: Kako nameravate da izađete iz te situacije? Kome se obratiti za podršku? Možda Beogradu koji je de facto najbliži Dodiku?
Stanivuković: Vidite šta je tu ključno. Ključna je činjenica da on to ne smije da uradi.
RSE: Zašto?
Stanivuković: Dvjesta hiljada građana je u Banjaluci, s jedne strane. S druge strane, pedeset i više hiljada ljudi je izašlo na izbore i nije bilo za njihovu politiku. Glasalo je za mene. Žele promjene.
RSE: Moram odmah da vas prekinem. Njegova partija, opcija koju zastupa, i dalje ima većinu u većini skupština opština.
Stanivuković: Ali, pričamo u brojevima, to je 20.000 glasova, pričamo o Banjaluci. Zamislite kada vi uskratite građanima grijanje, šta to znači za narod.
RSE: Ali, kako ćete se vi tome odupirati ako oni imaju većinu u većini skupština opština, uključujući i Banjaluku gde ćete vi verovatno biti gradonačelnik?
Stanivuković: Potrebno je puno vremena da narod politički opismenimo. Ovi izbori su pokazali da su u velikom procentu ljudi glasali za vladajuće stranke, na drugoj strani za mene, ne razmišljajući upravo o ovome što se može desiti. Međutim, to možemo shvatiti i kao poruku da su ljudi htjeli da vlast vode određeni odbornici iz tih stranaka i ja kao gradonačelnik. To treba da se poštuje. Međutim, on (Dodik) neće ići u tom pravcu, ja sam u to potpuno uvjeren. U ovoj fazi, vidjeli ste, pozvao sam na politički razum, na razumijevanje, na toleranciju, na spuštanje tenzija. Želim da u ovoj fazi prevaziđemo bilo kakve političke prepirke. Ne želim kao gradonačelnik Banjaluke da političke prepirke utiču na razvoj grada i kvalitet života Banjalučana. Na tome ću raditi do maksimalne političke tolerancije, dok to ne pređe u neukus.
RSE: Koja vam je granica?
Stanivuković: Granica je kada bi krenuli to da implementiraju.
RSE: Šta onda, protesti?
Stanivuković: Imaću adekvatan politički odgovor, vjerujte. To sam do sada pokazao, da imam jasan odgovor, da imam hrabrost i odlučnost. Moja će dužnost biti zaštititi Banjaluku i njene građane.
Besplatan prevoz za đake i penzionere
RSE: Milorad Dodik se osvrnuo zapravo na vašu izjavu da će đaci i penzioneri dobiti besplatan gradski prevoz. To ostaje?
Stanivuković: Tačno. Sve što smo rekli ostaje.
RSE: On je rekao da je to nemoguće. Možete li to da izvedete iz budžeta?
Stanivuković: Moje je da dokažem da je to moguće. Moje je da dokažem da to ne košta mnogo. I moje je da dokažem da imamo papire kako ćemo to uraditi. Mi smo već sa prevoznicima morali tajno, i tajno smo o tome razgovarali, jer svaki javni razgovor prije izbora sa njima je značio da će ih vlast satanizovati i ekonomski uništiti. Mi stojimo iza svake riječi koju smo dali. Može se desiti da neko namjerno preko Skupštine bude htio da opstruiše. Pa mi pronađemo modalitet, predložimo Skupštini, a neko kaže neće proći. Nemojte onda kriviti mene. Mi ćemo pronaći modalitet. Mi ćemo sve uraditi što je Draško Stanivuković obećao. Ajmo da se vratimo na to.
‘Ne dijelim stavove sa Ivanom Pernarom’
RSE: Verovatno ćete biti najmlađi gradonačelnik Banjaluke. S kim ćete sarađivati? Ne govorim samo na nivou Banjaluke, zanimljivo bi bilo čuti sa kim ćete sarađivati na nivou regiona, pogotovu s obzirom na ono što smo gledali u proteklom periodu. Na primer, da li je vaš saveznik Ivan Pernar, lider Živog zida u Hrvatskoj, koga možemo označiti kao nesistemsku opciju, anti EU, anti NATO opciju?
Stanivuković: Ivan i ja smo prijatelji, saborci, već četiri, pet godina. Imamo dobre relacije kao mladi ljudi. To uvijek ostaje.
RSE: Delite li političke stavove sa njim?
Stanivuković: Ne sve.
RSE: Šta delite? Odnos spram EU i NATO?
Stanivuković: Evropska unija je nešto što u ovom trenutku prema zemljama u kojima mi živimo nema alternativu. Mi živimo u Evropi, okruženi smo zemljama koje su u Evropskoj uniji. Smatram da mi kao zemlja treba da stvaramo vrstu saradnje sa svakom zemljom, pogotovo sa Evropskom unijom.
Ono što je Republika Srpska, zajedno sa Bosnom i Hercegovinom, davno mapirala jeste put ka Evropskoj uniji, određenim politikama koje su upravo tamo kakve mi sprovodimo ovdje u Banjaluci. Ja imam odličnu saradnju sa gradonačelnicima Branderburške regije, sa mnogim organizacijama širom Evropske unije. Bio sam u mnogim posjetama Stokholmu.
Ja ću na tom putu da ostanem. Gradiću političke mostove sa svim zvaničnim institucijama i gradovima, i sa Zagrebom, Beogradom, sa Ljubljanom, sa svakim gradom. To je moja dužnost. Praveći program za Banjaluku, mi smo gledali pozitivne prakse svih gradova, kako iz regiona, tako i iz cijele Evrope. Dakle, na tom putu ostajem.
O saradnji sa Beogradom i Sarajevom
RSE: Beograd i Banjaluka imaju Povelju o bratimljenju…
Stanivuković: To ćemo nastaviti. Želim da to bude još čvršće i jače.
RSE: Da li Povelja o bratimljenju, na primer, dolazi u obzir i sa Sarajevom?
Stanivuković: Nisam o tome razmišljao, ali kao mlad čovjek imao sam pitanje da li ću da posjetim novoizabrano rukovodstvo u Sarajevu. Ja smatram da su to mostovi koje treba da gradimo, da su to dobri odnosi koje treba da gradimo. Želim da posjetim Sarajevo, oni su uvijek rado viđeni gosti u Banjaluci. O konkretnim potezima treba da vidim sa svojim timom.
RSE: Znate li kako bi na nivou regiona pozitivno odjeknulo da vi izađete sa predlogom da Povelja o bratimljenju sa Sarajevom, kao i sa Beogradom, dolazi u obzir? Da li ste spremni da tako nešto izgovorite sada, na početku?
Stanivuković: Prvo da odgovorim sa ovog aspekta, ja sam spreman na saradnju, na uzajamnu podršku, da građani i Sarajeva i Banjaluke žive bolje i kvalitetnije. Ja ne stojim iza nametnutih šablona da je neki grad neprijateljski, a drugi ovakav, i nisam za takvu politiku.
S druge strane, ovakvim važnim pitanjima koje ste spomenuli, ja sam mogao prije godinu, možda i mjesec dana, da kažem jedno, ali sada iza mene stoji tim. Stoje građani Banjaluke, preko pedeset posto ljudi koji su glasali, stoji čitava institucija i ne dajem pravo sebi, jer se borim upravo protiv jedne politike, a to je da pojedinac odlučuje o svemu. Dakle, ja ne mogu biti pojedinac koji će donijeti takvu odluku.
RSE: Zašto? To bi bio politički i ljudski gest. Ne bi vam trebao referendum u Banjaluci da biste odlučili da uputite takav predlog Sarajevu.
Stanivuković: Biću vrlo jasan. Prijateljske mostove ćemo da gradimo, da se posjećujemo, da pružamo podršku, da radimo određene projekte, prvenstveno ekonomske, što je ključno – privreda i jednom i drugom gradu i u Bosni i Hercegovini.
O konkretizaciji nekih stvari, ja mislim da se to treba razraditi, treba vidjeti i razmišljanje novoizabranog rukovodstva u Sarajevu, i tim koji ćemo mi oformiti, budući načelnici gradskih uprava. Da se to desi, u smislu jasnih odluka, da vidimo šta to konkretno znači. Kao što, vidite, ni odnosi između Beograda i Banjaluke nisu nešto što smo dobili preko noći.
O narodu i populizmu
RSE: Ali su nesumnjivo intezivni. S obzirom da vas vodeće snage u Republici Srpskoj dovode u poziciju nekoga ko je pod pritiskom, da li je vama u ovom trenutku logičnija, izvesnija, primamljivija saradnja sa faktorima u Sarajevu, privrednicima, političarima, nego sa onima u Banjaluci?
Stanivuković: Gledajte, kod nas je specifičan kontekst i izbornog zakona, neke direktne političke saradnje, ali ja imam prijateljske odnose. Moji stavovi su potpuno jasni. Volim svoj narod, rodoljub sam, patriota, iskazujem ljubav prema svakom drugom narodu. To sam hiljadu puta dokazao. Zbog jedne takve politike sam okarakterisan na razne načine, ali sam u svemu tome bio svoj.
RSE: Svi vole svoj narod, što na tome toliko insistirate? Ponavljanje tog stava, trenutno popularnim rečnikom, liči na populizam. Nećete naći nikoga ko će reći – ne volim svoj narod.
Stanivuković: Zato što mediji u Sarajevu jednu takvu afirmaciju nazivaju nacionalističkom, dok s druge strane, u Republici Srpskoj kada kažete da volite sve druge narode onda vam zvanična politika kaže: „Ti si izdajnik“. Tako da sam ja u jednom trenutku bio i nacionalista u negativnom smislu, i bio sam izdajnik isto u negativnom smislu. Prema tome, ovdje je, na žalost, zatrovano političko podneblje i vjerujte da mentalno i duhovno nisam bio dovoljno jak, politička scena bi me odavno progutala.
Kako politička scena Sarajeva, na koju sam se opekao zbog mnogih stvari za koje nisam odgovoran, tako i s druge strane politička scena u Republici Srpskoj. Dakle, trebalo je mnogo snage da opstanete na površini, jer su me i jedni i drugi lažno karakterisali. Bukvalno, da nisam bio dovoljno istrajan mogli su upropastiti, a jesu već upropastili mnoge mlade ljude koji su imali najiskrenije namjere prema ovoj zemlji, prema svim ljudima i prema svim građanima.
Fotografija sa četničkim obeležjima
RSE: Dali ste im malo i vi materijala za to. Aludiram, na primer, na fotografiju sa četničkim obeležjima zbog koje ste prozivani. Da budem precizan sa obeležjima četničkog pokreta iz Drugog svetskog rata. Vi ste objasnili da je do te fotografije došlo slučajno, ali ipak, sada ste na drugoj poziciji, u zemlji koja ima duboku nacionalnu podelu, da li biste bili spremni da se ogradite od te fotografije. Da kažete – to mi nije trebalo?
Stanivuković: Davno sam rekao svoj stav. To je dio istorije naroda kojem ja pripadam. S druge strane, taj pokret je u datom trenutku istorije bio prvi oslobodilački pokret protiv pokreta koji je sproveo najveće nedaće širom Evrope i svijeta, s jedne strane. S druge strane to je bila privatna fotografija koja je zloupotrebljena, jer su meni mladići prišli da se fotografišemo. Ja sam o tome rekao sve svoje stavove.
RSE: Ali, nije izgledalo kao da se opirete da budete na toj fotografiji. Ako smem da primetim izgledali ste dosta zadovoljni, nasmejani ste.
Stanivuković: Ja sam i sad nasmijan. I kad me napadaju ja sam nasmijan.
RSE: To je dakle stvar karaktera, ne ideološkog ubeđenja?
Stanivuković: To je moj imidž s jedne strane. S druge strane, ja idem do Sarajeva kroz jedan tunel koji se zove kako se zove, kroz ulicu koja se zove kako se zove i nikada to nisam komentarisao, dok se iz Sarajeva vrlo često komentarišu nazivi u Republici Srpskoj. Ako je neko spreman na kompromis, na život, na mogućnost da zajedno radimo, smatram da mora biti tolerantan.
RSE: Ali, kada govorimo ratu od pre dve i po decenije, što je i dalje živo u svakodnevici BiH, zločini koji su urađeni sa srpske strane su urađeni pod simbolima četničkog pokreta i četničke ideologije. Mislite li da je zbog toga značajno ograditi se od svakog povezivanja sa time?
Stanivuković: Meni je žao zbog svakog zločina koji je bio sa bilo koje strane, zbog svih žrtava. Moja porodica je u svim tim ratovima podnijela svoje žrtve. Žao mi je i spreman sam u tom smislu da kažem da bi volio da se tako nešto nije desilo.
Međutim, ja sam svoj život u većini proveo, opet ćete reći da je to politikanstvo i to je u redu, ali u 21. vijeku. Pobijedio sam u Banjaluci, svojom pojavom sam rekao, znam kako i na koji način je stradao moj stric. Ne krivim ni one koji su to uradili, jer je, na žalost, bio loš politički kontekst. Idem prema naprijed, gledam u budućnost.
RSE: Žao mi je, ali moram da pitam, stric vam je žrtva rata?
Stanivuković: Jeste. Ja nosim njegovo ime. Nastradao je na najgori mogući način. Ali ja ni jedan narod nisam okrivio, niti sam od bilo koga tražio da kaže „žao mi je“ i tako dalje. Ja sam to na svoj način oplakao i moja porodica to i danas radi, ali ja moram ići naprijed svjestan svega što je bilo. Nikada nisam insistirao da bilo koji drugi narod oplakuje moj narod. Bitno mi je da ja to znam i da to moj narod zna.
Razumijem i da drugi to ne razumiju, jer možda nisu svjesni cijele istorije i konteksta. Treća stvar, kao različiti narodi različito gledamo političke i istorijske događaje u prošlosti. To je nešto potpuno normalno. I današnjicu gledamo na različite načine. Nemojte da tražimo jednoumlje i jednu istinu koju je nemoguće pronaći. Nažalost, nemoguće.
Da li će otići u Srebrenicu?
RSE: Ono što je moguće jeste da se svi slože da je žrtva neprikosnovena i da svi treba da im odaju poštu. Da li ste vi u tom smislu razmišljali o tome da, kao verovatno budući gradonačelnik Banjaluke, budete prvi gradonačelnik tog grada koji će otići na komemoraciju u Srebrenicu?
Stanivuković: Vidjeću. Razmisliću o trenutku i možda baš kada budem htio otići baš kada je taj dan.
RSE: Da li je vaš odgovor – razmisliću da li ću 2021. otići u Srebrenicu?
Stanivuković: Razmisliću kada ću to učiniti. U kom trenutku.
RSE: To, znači, zavisi od politike, ne od osećaja? Zašto ne reći – otići ću sutra u Srebrenicu da se poklonim žrtvama? Šta vas koči?
Stanivuković: Koči me to što ne želim da mi bilo koja stvar bude nametnuta na ovaj način kako mi vi to govorite. Određene stvari ću uraditi kada ja budem osjećao da to treba da uradim i kada budem smatrao da treba to da uradim, kad pronađem vrijeme da to uradim.
Prije toga ima puno mjesta na kojima je stradao moj narod koje još nisam stigao da obiđem. Ja ću o tome odlučivati i obavijestiti javnost. Ali, stvarno mi je žao, pogledajte kako to kod nas danas izgleda. Pored svih važnih političkih dešavanja ja i dalje idem u događaje prije 25 godina.
RSE: Pretpostavljam da vam je jasno zašto je tako. Posledice rata su tako duboke…
Stanivuković: I moje su.
RSE: Sada ste na poziciji na kojoj morate računati i na takva pitanja, i to određuje vaše političko delovanje.
Stanivuković: Tačno, moj odgovor na to pitanje je da ću ja odlučiti o tim potezima kada budem lično smatrao da trebam i kako budem osjećao, a ne kako mi neko nameće. Žao mi je zbog svih žrtava, a ono što ja treba da uradim i što ću uraditi je da napravim Banjaluku gradom u kojem će svaki čovjek moći živjeti, bez obzira na političku ili bilo koju drugu opredijeljenost. Mislim da je to najveće što mogu da učinim.
Poruka povratnicima
RSE: Dolazite na čelo grada koji je u poslednjih 20 do 30 godina doživeo neverovatne demografske promene. Godine 1991., na primer, u Banjaluci je bilo više od 28.000 Bošnjaka, po podacima iz 2013. ih je nešto iznad 7.000. Na koji način ćete podsticati povratak Bošnjaka, Hrvata u Banjaluku.
Stanivuković: U Banjaluci su svi dobrodošli. Mi ovdje imamo veliki problem i sa odlaskom Srba. Demografske neprilike su svuda vidljive. Ja ću se boriti za opstanak svakog čovjeka u Banjaluci, cijeloj Republici Srpskoj, jednom političkom tolerantnošću. To je moja dužnost bez obzira da li se neko zove ovako ili onako. Banjaluka će biti prijateljski grad prema svakom čovjeku i mislim da tu ne treba praviti bilo koju diferencijaciju između bilo kog naroda, pa se sad treba boriti da dođu jedni ili drugi, a ne možda treći.
O genocidu
RSE: Ako govorimo o drugima, pretpostavljam da bi poruka ispunjena motivacijom da dođu, da prihvate poziv na pomirenje, bilo i to da se izrazite kao neko ko prihvata istinu o genocidu u Srebrenici.
Stanivuković: Rekao sam svoj stav o tome. Žao mi je zbog velikog zločina koji se tamo desio i zbog svake žrtve, svake majke i svakog čovjeka koji je tako stradao. Žao mi je i zbog svega onoga što se desilo i mom narodu i svim drugim narodima.
RSE: Imamo presudu Međunarodnog suda koji priznaju sve države regije. Zašto je tu presudu teško prihvatiti? Plašite li se da bi se to odrazilo na vašu političku karijeru?
Stanivuković: Taj sud je svašta presudio. I zločince oslobodio, poštene osudio…
RSE: Govorimo o Međunarodnom sudu pravde, ne ulazimo u raspravu o Tribunalu za ratne zločine u Hagu, već o sudu koji je zločin u Srebrenici okarakterisao kao genocid, time se bavio.
Stanivuković: Dobro, u redu. Ja sam svoj stav rekao. Žao mi je zbog zločina koji se desio u Srebrenici. Žao mi je zbog svih zločina koji su bili. Moji su stavovi po tom pitanju poznati, vi ne razgovarate sa gospodinom Dodikom koji svoje stavove mijenja na dnevnoj bazi. Ja sam iznio stavove, gledam u budućnost i moram priznati da mi je žao što ovoliko vremena trošimo na ove teme, da sam znao možda ne bih ni učestvovao u ovoj emisiji.
RSE: Nemojte tako.
Stanivuković: Tjerate me u prošlost.
Najmlađi gradonačelnik
RSE: Neizbežno je. Ali, evo, vraćamo se u sadašnjost. Rođeni ste 1993., bićete najmlađi gradonačelnik Banjaluke. Otkrijte mi kakav je pogled vaše generacije na BiH, na entitet RS, složenost države?
Stanivuković: Danas sa pozicije nekog ko je, ipak, godinama u političkoj areni, mogu reći da ovakva istrajavanja na nekim temama i nametanja na kojima vidim da i vi insistirate, nešto je što, ipak, jedan narod udaljava od drugog. Kritike koje sam proživio u februaru, martu, aprilu (ove godine iz Sarajeva op.a.), da nisam iskreno ono što jesam, a duhovno gledam da se osnažim, mogao bih reći da ne bih volio otići u Sarajevo.
RSE: Svašta ste preživeli i u Banjaluci, pre svega po pitanju protesta „Pravda za Davida“. Što biste bili besniji na Sarajevo nego na Banjaluku?
Stanivuković: Zato što me to vrijeđa. Ali, ja opet idem u Sarajevo. Rekao sam, daću sto prilika, o stoprvoj ću razmisliti. Neću osuditi bilo kog Bošnjaka ili Hrvata da neki dio istorije mog naroda okarakteriše kako hoće. To je njegovo pravo i razumijem zašto to tako gleda, jer ne poznaje prilike. Neću u to da ulazim, jer to smatram gubljenjem vremena. Da li vi smatrate da je meni kao Srbinu, kada sam morao otići na aerodrom „Franjo Tuđman“, to bilo nešto najsjajnije u životu? Nije.
Otišao sam, nisam komentarisao, ne miješam se. Ako ćete širi kontekst, mogu da razumijem šta to znači hrvatskom narodu tamo. Budem li svoje stavove nametao njima, dobiću neprijatelje. To je jedina istina. Kada pitate šta je problem mladih ljudi, vidite kako vi sada istrajavate na nekim stvarima prema meni, dobijate moju prirodnu emotivnu odbojnost. Nemojte mi nametati. Ja gledam u budućnost, volim svaki narod, poštujem sve što je bilo, različitosti, ja gradim budućnost.
Što se mene kao gradonačelnika Banjaluke tiče, kao mladića, čovjeka, moje poruke su potpuno jasne. Ja niti sam izdajnik, niti negativni nacionalista. Ja sam rodoljub, patriota, koji normalno na prvo mjesto stavlja svoj narod, voli sve druge narode. Ja sam altruista. Sutra, ako je neko stručan u gradskoj upravi, neću praviti razliku po nacionalnosti. To su za mene primitivne ljudske podjele.
Trg otvoren za ‘Pravdu za Davida’
RSE: Šta ćete novo doneti u slučaj Dragičevića, da li će se ponoviti protesti u Banjaluci?
Stanivuković: Trg je slobodan. Kao gradonačelnik svakome ću dozvoliti proteste i sve što se tiče grada biće slobodno, u službi čovjeka. Da li ćemo mi dozvoliti da se okupe na trgu, a policija doći, to je stvar MUP-a, ne moje nadležnosti. Sva vrata Banjaluke će prema svima biti otvorena, prema svakom demokratski iznesenom stavu. „Pravda za Davida“ je dio promjena u Banjaluci. Tu činjenicu niko ne smije da ospori.
RSE: Kakvu saradnju očekujete sa načelnikom policije Banjaluke Milošem Brkićem?
Stanivuković: U onome što je u ingerencijama grada, svako ko nije radio svoj posao kako treba ima određenu odgovornost i imaće je. Svako ko je pošten i ko je radio svoj posao kvalitetno imaće mogućnost da nastavi. O nekim stvarima ne mogu da tvrdim dok ne uđem u određene papire, odluke, da vidimo ko ih je potpisivao, ko je donosio odluku da se „Srce Davida“ sklanja. To ostaje u narednih mjesec, dva, tri da se analizira.
Svako ko je odgovoran moraće da ima odgovornost za svu korupciju, kriminal. Oni koji su radili pošteno, imaće svu slobodu. Mi im nećemo tražiti da se učlane u bilo koju stranku, a na konkursima za načelnika i druge pozicije moći će biti ljudi koji nisu nikada rekli “p” od politike, ali su zato bili stručnjaci u svojoj oblasti.
Zabrana ulaska u Crnu Goru
RSE: Hoćete li uskoro u Crnu Goru? Kada vam ističe zabrana?
Stanivuković: Jedva čekam da odem. Imao sam namjeru da odem na sahranu mitropolita Amfilohija, ali mjere važe 365 dana od dana kada sam uhapšen, dakle do avgusta naredne godine. Cijenim da će tamo vlada biti formirana, pa da će ta zabrana biti ukinuta, tako da vjerujem da ću već početkom naredne godine moći da odem u posjetu, i to zvaničnu.
RSE: Dobar deo vašeg narativa i u ovom razgovoru je skoncentrisan na to da se distancirate od prošlosti, da je ostavimo po strani, a onda ste se našli usred protesta u Crnoj Gori koji baš imaju snažan narativ vezan za nacionalizam.
Stanivuković: Gdje vi tu vidite nacionalizam?
RSE: Litije u Crnoj Gori, da ne ulazimo u razlog i borbu za obaranje Zakona o slobodi veroispovesti, jesu bile obeležene snažnim znacima srpskog nacionalizma, razne zastave, razni simboli. Kao neko ko se distancira od te vrste, kako objasniti vaše prisustvo? Je li to paradoks?
Stanivuković: Nije, to je jedina istina. Zamislite, na primjer, da neko u BiH, u Sarajevu, jedan čovjek, Bošnjak čuje da u nekoj drugoj zemlji hoće neko da njegovu vjersku zajednicu, džamije, hoće da oduzme. Zamislite da ja osuđujem tog čovjeka koji je imao poriv da ode da učestvuje u mirnim okupljanjima da bi sačuvao svoje svetinje.
Pa, on brani svoju vjeru. Ovo je bilo pitanje vjere. Neko je htio duhovno biće pravoslavnog naroda i najvažnije svetinje, da uslovno rečeno, svu tu imovinu prepiše nekom i nečemu kome to ne pripada. To je nadnacionalno pitanje. To je suštinsko pitanje mog naroda, naše ideologije, onog što je biće naroda.
RSE: Ako je religija suština vaše političke ideologije, kako biste sebe definisali kao političara? Onda ste vi?
Stanivuković: Pravoslavac.
RSE: To je ok. Ako prebacimo u politiku, onda ste konzervativni ili desni političar? Kako biste definisali?
Stanivuković: Teško je mene staviti u definiciju. Ja nisam neko ko ima šablone i nisam neko ko može da ide lijevo ili desno. Iz različitih političkih pravaca meni se sviđaju različite ideje.
Dakle, ja sam patriota, Srbin, pravoslavac, koji voli svoju zemlju, svoju otadžbinu, svoj grad, ali poštuje svakog drugog čovjeka i spreman je da radi na toleranciji, razumijevanju, zajedništvu. Spreman sam isto tako da, kao što je to radio i mitropolit Amfilohije, branio je i kada su ljudi napadali džamije.
RSE: Nećemo ulaziti u biografiju Amfilohija, svega je tu bilo. Kada kažete da volite svoju zemlju, mislite na BiH?
Stanivuković: Volim Republiku Srpsku, a Bosna i Hercegovina je naša zemlja. BiH pripada i srpskom narodu.
I Bosna i Hercegovina neodvojive su od bića naroda kojem ja pripadam i kroz istoriju. To je bilo tako i ja smatram da politički i istorijski, ako je neko osviješten, nije mudro i ne treba se odricati Bosne i Hercegovine, što neki rade. Mislim da to nije ispravno, jer BiH, kako pripada drugim narodima, tako je neodvojiva od naroda kome ja pripadam.
